Nedavno je akademski slikar Duško Šibl u skrivenom kutku atelijera pronašao zamotuljak zaboravljenih radova. Riječ je o nizu portreta iz devedesetih godina,koje je autor provizorno nazvao Noćne ptice.

U središtu pozornosti slikara nalaze se zaboravljeni marginalni likovi koji su se u ono doba motali po Zagrebu,punom Unproforaca,mešetara i dilera.

Znimljivo,u istom omotu bila je i slika iz autorove ekspresivno narativne faze,za koju je mislio da se izgubila pri selidbi iz Londona u Zagreb,datirana je 1983.g.,deset godina prije Noćnih ptica.

Šibl ističe kako je u ono vrijeme bio pod utjecajem njemačkih ekspresionističkih filmova s ludim iskrivljenim prostorima.

Tajanstveni likovi na Šiblovim slikama malo govore o sebi,bez mimike,grimasa,lica su im ukočena,vješto skrivajući emocije,tek ruke u prvom planu kao da su pripremne za obranu,za iznenadnu gestu dok čekaju,dok nešto ili nekoga strpljivo čekaju.

Oni su slučajni prolaznici,nepoznata lica koja će ubrzo izblijediti u vremenu,šutljiva,lica koja postupno gube svoju ljudskost i pretvaraju se u živo neživo biće.

I muškarci i žene pripadaju istom svijetu,prostoru između,osobe koje će uskoro prekriti zaborav.

Slikar je zabilježio raznolika ali istovrsna lica na kojima se zrcale promjene i mijene,oni su svjedoci proteklih vremena.

Niz likova izronio je iz tame jednako šutljivo i misteriozno,oni i dalje kriju svoje tajne.

 

Miroslav Pelikan

Share
0