Nije li neobično da su nam u Hrvatskoj puna usta turizma – niti jedna Vlada tome ne odoljeva – a da nitko u Saboru nije ozbiljno potegnuo pitanje o Haludovu na otoku Krku, nekadašnjoj perjanici i ponosu hrvatskog turizma?

Još od 2002. godine taj je turistički kompleks u većinskom vlasništvu Bismass (Isle of Man) i Isleta (Cipar); zapravo u rukama dobro umreženog Armenca Ara Abramyana (1957.), osobe s dobrim vezama u Rusiji (predsjednik je „zajednice“ Armenaca u Rusiji), navodno osobni prijatelj Vladimira Putina(?), ali svakako prijatelj Stjepana Mesića i Ive Josipovića! Od prvog dana svog vlasništva nad Haludovom, a bilo je to prije gotovo petnaest godina (2002.), Ara Abrahyam nije uložio ni kune i danas devastirano Haludovo pretvoreno je u javno ruglo. Vlasnik navodno stalno nailazi na neprestane opstrukcije lokalne i državne birokracije i raznih inspekcija?! Neobično i neuvjerljivo, osoba s takvim poznanstvima i prijateljstvima, koja je na Pantovčaku nogama otvarala vrata i bila uvijek drag i rado viđen gost?

Za koga to Abram Abrahyam trči tako dugo i uporno? Može jer mu se hoće i ne mora nikome ništa objašnjavati, možda je i novac kojim je kupio Haludovo tuđi, nego on jednostavno čeka, koga i zašto? Je li došlo pravo vrijeme i kad ćemo saznati tko je doista vlasnik Haludova, za koga od „domaćih“ to Abrahyam tako uporno glumi neumješnost ili su ipak Rusi u pitanju, oni isti što se motaju oko vojnih objekata na obali? Stvarnost je naime drugačija, Amerika je na sreću zaustavila „Južni tok“, a taj naftovod je trebao zavšiti na Krku u Omišlju, Haludovo je trbalo biti administrativna infrastruktura sa upravom, ruskim bankama i „službama“ u srcu Europe.

>>Tko je zapravo Ivo Josipović, počasni doktor ruskog državnog sveučilišta u Kalinjingradu?

Na ovoj je Vladi da to otpetlja. Sada je na ovoj Vladi da prekine scenarij zavlačenja i prikrivanja? Jer prošle su godine od kad je HFP prodao većinski paket dionica spomenutim „off shore“ tvrtkama na otoku Manu i Cipru. Nego treba obznaniti ugovor većinskog vlasnika s HFP i vidjeti što u ugovoru točno piše; rokove obnove i izgradnje, kao i rok do kada treba početi Haludovo s radom i je li možda taj rok već istekao? U tom slučaju vlasništvo se vraća prijašnjem vlasniku, tj RH.

Možda je Haludovo samo ipak dio veće igre koja se zove „ciljani dolazak Rusa na Jadransko more“, i onda sve staviti u kontekst činjenic da je u posljednje četiri godine Milanovićeve srpsko-hrvatske vlade čak tri tisuće ruskih državljana dobilo hrvatske putovnice?! Zašto i tko su ti ljudi, koje su njihove zasluge i zašto se taj podatak krije od javnosti? Vjerojatno da taj teško objašnjiv i od javnosti zamračen podatak netko ne bi doveo u logičnu vezu s neprestanim pokušajama određenih ruskih interesnih skupina da se domognu vojnih objekata RH na jadranskoj obali? Povezao s neprestanim ruskim pokušajima da se prljavim novcem domognu vrijednih hrvatskih nekretnina, izlaza na toplo more drugim načinom.

Republika Hrvatska je član NATO-a i to samoupravljački umovi zaluđeni „antifašizmom“, Titom i Nesvrstanima ne mogu i ne žele pojmiti. Da je tome tako dokazuje puno toga, a najnovija „balkanijada je hrvatski Centar za istraživanje inovacija zapadnog Balkana (WISE), koji bi na proljeće ove godine, a uz financijsku pomoć Ministarstva obrazovanja i znanosti u iznosu od 370 000 kn, trebao biti otvoren u zgradi bivšeg Komiteta SKH u Splitu, inače sjedištu SDPartije i sličnih udruga. Do realizacije ovog projekta došlo je zahvaljujući lobiranju i zalaganjem Ranka Motorole i odlukom (prethodnog) resornog Ministarstva, na temelju čega je potpisan sporazum sa splitskim gradonačelnikom Ivom Baldasarom o davanju na korištenje cijelog jednog kata zgrade Komiteta.

Zapadnobalkanski projekt WISE ima sjedište u Sarajevu, a obuhvaća Hrvatsku, Albaniju, BiH, Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i Srbiju – dakle tzv. regijon u nešto širem političkom kontekstu. Ovim projektom balkanizacija ovaj put kreće iz Sarajeva (Beograd je malko preočit) i preko SDPartija u bivšim republikama SFRJ, plus Albanija, širi se tzv. regijonom. Rusi su u međuvremenu dobro raspoređeni, pretežno na obali, hrvatskim državljanstvom i kapitalom u vlasništvu, zato je Mladen Pejnović i DUUDI jako važan. Sve je to u sprezi s Stjepanom Mesićem, kaljingradskim dr. Ivom Josipovićem i Pejnovićevim dugogodišnjim boravkom u Rusiji. NATO bi, naravno, bio zaokupljen većim problemima poput ukrajinske krize, ratom u Siriji, sirijsko-turskom granicom, migracijskim rutama i ruskim provokacijama u Skandinaviji i ne bi previše smetao novoj balkanizaciji Hrvatske.

I tako se Hrvatska smještala ispod radara NATO-a; zato se Zoran Milanović upirao svim silama zadržati vlast. Tu su stari i još neispunjeni dogovori sovjetskih umova, zato mu je trebao još jedan mandat. I on od ničega nije odustao, nesmije.

>>Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije – ispostava u Hrvatskoj (HRT)

Na ovoj je Vladi Tihomira Oreškovića da odvagne ovaj prijedlog financiranja WISE-a i odluči hoće li nastaviti s „regijonalnim integracijama“ ili će ipak i bez oklijevanja okrenuti kormilo prema EU?

Počeli smo s Haludovom, a završili na zapadnobalkanskim integracijama, jer sve je to ista matrica odvajanja Hrvatske od Europe i uz pomoć sovjetskog uma vraćanje ljudi i dobara u blato zarakijanog sveslavenstva, socijalističkog samoupravljanje i u balkansku krčmu.

 

I.Poropat