Trenutno najmoćniji ljudi HDZ-a, ujedno i Države, su Andrej Plenković, Davor Božinović i Davor Ivo Stier. Dakle, na hrvatskom političkom prijestolju sjedi diplomat do diplomata, okruženi mnogobrojnim diplomatima, “elokventnim europejcima” i ostalima ljudima protkanim “umjerenošću”, voljom za kompromisom i dijalogom.

Hrvatska je, prema svemu sudeći, diplomatska velesila, što potvrđuje i prisutnost Nine Obuljen u vladi, Dubrovčanke koja prenosi iskustva nekad diplomatski moćne Dubrovačke Republike.

Početak turističke sezone se polako nazire; stranci pomalo dolaze na otoke i priobalna naselja, a Slovenci su stvorili prometni kaos na Hrvatskim granicama, manje iz inata, a više iz obveza poštivanja pravila Schengena. Rješenju se ne nazire kraj, a hrvatska je diplomatska moć ispala jalova. Ukoliko se u mjesec dana stvari drastično ne promijene, turistička sezona će ispasti debakl, a time i BDP, zaposlenost, te sve ostalo čime se trenutna vlada diči i ponosi.

>>

Istodobno, novoizabrani predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, “setio” se vremena kad je haračio po hrvatskoj (ili srpskoj?) zemlji, te “zapretio”, po ne zna se koji put, da se “Oluja” i “Bljesak” više nikad ne će ponoviti niti će on to dopustiti. Ni slike ni tona od moćnog hrvatskog diplomatskog aparata. Tko šuti, smatra se da priznaje, glasi stara rimska izreka.

>>

Jedna od najvažnijih osoba u Republici Hrvatskoj, šefica popularno zvanog “Buzina”, odnosno veleposlanica Sjedinjenih Američkih Država, uz još njih, istodobno ponosno i žalosno je koračala uz Milorada Pupovca na neslužbenoj komemoraciji u Jasenovcu, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i “antifašističkih” udruga. Dakle, ponovimo, predstavnica (i zapravo glasnogovornica) najmoćnije i najutjecajnije zemlje svijeta nije otišla na službenu komemoraciju s predsjednikom vlade, ministrom vanjskh poslova i predstojnikom Vlade RH, već je odabrala društvo (pobunjenih) hrvatskih Srba. Neki bi ovo nazvali aspolutnim neuspjehom hrvatske diplomacije.

Europski povjerenik za proširenje, Johannes Hahn, izjavio je u ponedjeljak u Bruxellesu kako je Srbija na dobrom putu i da uskoro očekuje otvaranje novih poglavlja u pristupnim pregovorima. Između ostaloga je kazao: „Srbiju želim pohvaliti i zbog liderstava u oblasti regionalne suradnje i dobrosusjedskih odnosa.“ Drugim riječima, Europska unija je mišljenja da Srbija treba biti „lider regijona“, a ne Hrvatska. Odnosno, Srbija s velikosrpskom politikom prema BiH, Kosovu, ali i Hrvatskoj, je podobnija i poželjnija za vodstvo „regijona“, od koliko-toliko sređene Republike Hrvatske, na čijem su čelu briselski đaci, školovani i odnjegovani u Bruxellesu i ostalim europskim središtima. Opet bi neki, valjda zlonamjerni „ognjištari“, ovo nazvali potpunim debaklom hrvatske međunarodne i vanjske politike, napose europske politike.

>>

Treba li se osvrtati na učestale i svakodnevne prozivke i sankcije Hrvatskom nogometno savezu, zbog „navijačkih izgreda, širenja fašizma i neoustaštva“, dok se s druge strane potpuno ignorira četnikovanje u Srbiji, ali i mnogo gore izgrede talijanskih, engleskih i njemačkih navijača?

Spomenimo i Stjepana Mesića koji u Istanbulu govori u ime Hrvatske (?!) protiv NATO-a i SAD-a, dok istovremeno na sva usta hvali Putina i Assada. Od naših vodećih „zapadno usmjerenih demokršćana i europskih pučana“ – ništa. Nema ograđivanja, prozivanja, preispitivanja ni bilo kakvih sankcija – kao da su na vlasti Vesna Pusić i Zoran Milanović.

Ipak, najveća od sviju ironija je ta što je general i ministar Krstičević uspostavio dobre odnose i vojnu suradnju s Izraelom – vojnik i junak Domovinskog rata je u diplomaciji polučio više uspjeha od sve sile diplomata na ključnim pozicijama u državi.

Zaključno, kad na Zapadu ljudi zbog svojih „kvalifikacija“ budu izabrani na određene položaje, a ispadnu potpuno neuspješni i nesposobni, tradicionalno je sljedeći korak – ostavka, koju prati i logična promjena zanimanja, odnosno profesije. U državi koju vode diplomati koji ni jedno diplomatsko pitanje ne mogu rješiti trebao bi se primjeniti sličan scenarij. Međutim, teško je to očekivati!

 

Josip Gajski