U emisiji "Nedjeljom u 2" 22. listopada 2017. Aleksandar Stanković ugostio je filozofkinju  i bioetičarku Marija Selak. U toj emisiji voditelj je među raznim temama propagirao nevjerodostojna znanstvena istraživanja čime je mogao utjecati na stvaranje pogrešnoga mišljenja ili učvršćivanja predrasuda u gledatelja. O čemu se radi?

GONG (građani organizirano nadgledaju glasanje) i Fakultet političkih znanosti izdali su 2011. knjigu pod naslovom Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca (urednik Dragan BAGIĆ).  Ispravnost stajališta srednjoškolaca isključivo, komesarski je odredio GONG: „Djelovanje u okviru demokratskoga političkog poretka pretpostavlja i prihvaćanje temeljnih vrijednosti na kojima se taj poredak zasniva.“ Te bi vrijednosti prema GONGU bespogovorno trebale biti utemljene u liberalnom projektu pri čemu se isključuju tradicionalne vrijednosti koje se danas označuju kao konzervativna revolucija. GONG zaključuje: „Zatečeno stanje političkog mišljenja i znanja mladih svakoga treba zabrinuti, a nad njihovom političkom kultiviranošću trebaju bdjeti svi kojima je stalo do njihove i, kako god to uzeli, hrvatske budućnosti.“ Užasava riječbdjetikoja razotkriva pokušaj neznanstvenoga kovanjarazotuđene građanske (prije socijalističke) ličnosti i novoga građanina (prije socijalističkog čovjeka). Nekada su nad mladimabdjelirazni komiteti, a sada tu zadaću u ime globalizacije i svjetskih moćnika preuzimaju GONG i druge organizacije oslanjajući se na zapadnu literaturu koja je korumpirana u interesu liberalnoga projekta (N. Sesardić).

Liberalni projekt niti liječi društvo niti ima suvisao plan za budućnost. U okviru toga projekta stvaraju se postmodernističke metodologije koje se primarno temelje na teorijama kojima se prilagođuju empiričke činjenice. S toga stajališta u Hrvatskoj valja ispitati djelovanje udruga civilnoga društva, ali i liberalno orijentiranih znanstvenika društveno-humanističkoga usmjerenja koji, stvarajući karijeru, korupcionaški slijede zahtjeve svjetskoga liberalnog projekta. Oni su u svom tobožnjem zalaganju za snošljivost potpuno nesnošljivi prema drugim mišljenjima koja osporavaju taj projekt. Zbog toga je u Hrvatskoj onemogućena zdrava kritička rasprava.

GONG u svom istraživanju, koje Stanković smatra vjerodostojnim, otkriva autoritarnu orijentaciju u mladih (potreba kontrole medija i zabrane nekih medija u Hrvatskoj, davanje slobode vladanja vladajućoj stranci). Ipak, je li demokratsko pravo mladih tražiti „čiste“medije? Sloboda vladanja stranke na vlasti mogao bi biti refleks komunizma i današnjega veličanja antifašizma. Valjda je to u mladih pomisao da bi jedna stranka mogla srediti nesređeno stanje u Hrvatskoj. Istraživanje nadalje otkriva kako mladi smatraju da građani ne mogu utjecati na vlast, što je istina. Istraživači su nadalje otkrili da mladi negativno etiketiraju nevladine organizacije u kontekstu ugroze nacionalnih interesa. GONG-ovi istraživači smatraju da je to opasno sredstvo diskvalifikacije, a ne osnova konstruktivne kritike.

Istraživanje je otkrilo da 41 posto ispitanih traži zaustavljanje progona hrvatskih vojnika zbog zločina u Domovinskom ratu. Ovdje se bez sumnje radi o uvjerenju mladih da je Domovinski rat bio pravedan oslobodilački rat, a to je njihovo uvjerenje potvrdila oslobađajuća presuda Haaškoga suda za hrvatske generale. Nadalje, očito je da mladi reagiraju na optužbe koje dolaze iz Srbije (ali i iz Hrvatske) o Domovinskom ratu i, posebno, Oluji kao zločinačkom poduhvatu što je haaškom presudom pobijeno. U ovom kontekstu valja tumačiti traženje mladih da se zaustave progoni branitelja koji se u anketi definiraju kao “hrvatski vojnici”. Negatorima obrambenog karaktera Domovinskoga rata lako je te vojnike, a ne branitelje, uključiti u „zločinački poduhvat“.Dakako u svemu ovom moguć je i isključivi nacionalizam. Četrdeset i sedam posto ispitanika smatra da je hrvatska tradicija bogatija od tradicije većine drugih naroda. To je, smatraju u GONG-u, podloga na kojoj se gradi isključivi nacionalizam. Ovo se može i treba drukčije protumačiti. Mladi su svjesni bogate hrvatske tradicije, koja je potiskivana od 1918. Istraživači su otkrili visok rezultat na skali isključivoga nacionalizma (35 posto ispitanika) te sugeriraju da se nastavlja reprodukcija isključivoga nacionalizma među novim biračima. Oni pak ne tumače uzroke te pojave. Što je uzrok isključivog nacionalizma? Radi li se tu o nezadovoljstvu mladih zbog njihove besperspektivnosti i zbog udvornosti naših političara prema velikima u Europi? Kako na stajališta mladih utječe strah od živog četništva i ideje o velikoj Srbiji? Još je tu mnogo pitanja koja GONG ne uzima u obzir. Istraživanje otkriva da 57 posto ispitanika smatra da treba kažnjavati isticanje fašističkih simbola (14 posto protiv), dok njih 28 posto smatra da je NDH fašistička tvorevina (27 posto se ne slaže, 45 posto nema definiran stav). GONG smatra da obrazovni sustav nije osigurao ujednačenu percepciju tog dijela hrvatske povijesti. Ta GONG-ova interpretacija izaziva posebnu pozornost.

Zanimljivo je da se od anketiranih ne traži mišljenje o isticanju komunističkih simbola (zvijezda petokraka), a mladi bi trebali imati znanja o svim totalitarizmima. NDH kao fašistička tvorevina vrlo je proizvoljno definirana prema komunističkim shemama, a Stanković ju u emisiji održava kao povijesnu istinu. U pojmutvorevinanedostaje objašnjenje njezina nastanka kao reakcije na stanje u Hrvatskoj u Jugoslaviji. Povjesničar Trpimir Macan (1998.) između ostalog ističe da uloga fašizma i nacionalsocijalizma počinje nakon stvaranja NDH, koja je slučajna tvorevina rata, pa ona nije fašistička ni nacionalsocijalistička tvorevina. Ustaštvo je kao koncentracija državotvorne volje naroda mobiliziralo sve Hrvate. Kada su se ustaše oblikovale kao stranačko-politička organizacija, narod ih je odbacio. Negativna obilježja NDH su, između ostaloga, arijsko zakonodavstvo, gušenje puča Vokić–Lorković, pogrešan odnos prema pravoslavcima i logori.

Pitanje o NDH govori o tome da su se sastavljači ankete simplificiranjem problema upustili u nešto što im je potpuno nepoznato, a oslonili su se na uvriježeno mišljenje o NDH koje je stvorila komunistička i velikosrpska historiografija. To uvriježeno mišljenje, koje propagira Stanković, toliko je jako u Hrvatskoj da je nedavno  Ustavni sud u vezi rasprave o nazivu jedne ulice “10. travnja” zaključio da je dobro poznata povijesna istina da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina. U anketi kojom se bavimo nema nikakva pitanja o komunističkom totalitarizmu, što je zaista nedopustivo. Kao i u slučaju simbola, i tu je očigledno riječ o namjernu ispuštanju pitanja koja bi mogla dati neželjene odgovore u vrijeme kada se žestoko brani komunistički antifašizam, a potrebna revizija povijesti (osobito Drugoga svjetskog rata) naziva se filofašizmom.

Kritika GONG-ove knjige koju je sukreirao Fakultet političkih znanosti a koju ovdje skraćeno prikazujemo objavljena je u Vijencu br 493 od 24. siječnja 2013.(I. Rendić – Miočević, “Pedagogija kao ideološki projekt”). Autori se nikada nisu osvrnuli na tu kritiku i eventualno ju opovrgli. Dapače, u travnju i svibnju 2015. Institut za društvena istraživanja, GONG i ideološki mu bliska Inicijativa za građanski odgoj GOOD, u koju je uključeno više lijevih udruga civilnoga društva, : proveli su anketu među učenicima završnih razreda srednjih škola  postavljajući slična pitanja kao i u GONG-ovom istraživanju iz 2011. godine ponovno ne postavljajući mladima pitanja o komunističkome totalitarizmu. I u ovoj anketi nekorektno podmetnutim pitanjem ustanovljeno je da gotovo tri četvrtine anketiranih učenika ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina, Ovaj “sramotni stav” mladih bio je udarna tema televizijskih emisija te mnogih novina i portala, a kritika u Vijencu bila je ignorirana.

Stanković je u svojoj emisiji od 22. listopada 2017. propagirao znanstveno nevjerodostojna istraživanja učvršćujući kriva uvriježena mišljenja ne uzimajući u obzir kritiku tih istraživanja koja mu je očito nepoznata.

 

Ivo Rendić – Miočević

Share
0