Nakon dugo se vremena Hrvatska se u vanjskoj politici ponijela mudro; pri izglasavanju rezolucije protiv američkog priznanja Jeruzalema kao glavnog grada Izraela bijasmo suzdržani.

Od nas se nije očekivalo ništa više, ništa manje, već smo napokon postupili kako treba. Lijeva je medijska falanga brzo proglasila Trumpov «poraz», dok je s druge strane u ime Izraelaca Netanyahu proglasio pobjedu. Time smo se ne samo svrstali uz SAD i Izrael koji će znati cijeniti našu odluku, već smo ušli u društvo Mađarske, Poljske, Češke, Rumunjske i Latvije, odnosno zemlje inicijative 3 mora, što, hvala Bogu, nije slučajnost.

>>

Međutim, među pripadnicima desne političke scene i dalje postoji dvojba glede pitanja, kako Jeruzalema, tako i opredjeljenja Hrvatske prema SAD-u. Kako bismo odagnali svaku dvojbu u prohrvatskim umovima, jer protuhrvatskima nema lijeka, treba istaknuti neke činjenice, vrlo bjelodane, a mnogima promiču.

Svi će se složiti da ljevica, bila ona europska, svjetska ili hrvatska, oduvijek glasno navija za Arape i Palestinu. Dakle, isti oni koji zagovaraju homoseksualnost, pedofiliju, nekrofiliju, zoofiliju, «progresivnost», «liberalizam» te proganjaju sve neistomišljenike, svi «agnostici» i «ateisti», rušitelji i uništavatelji svega kršćanskoga, zagovornici rodne ideologije, feminizma i Istambulske konvencije – svi su oni protiv Donalda Trumpa i Izraela. Istovremeno, isti ti su otvorili vrata milijunima islamskih horda u Europu, a posljedica toga je što Stockholm, Amsterdam, Hamburg, Berlin, Nica i drugi europski gradovi sve više nalikuju Kairu, Bejrutu ili Lusaki.

>>

Dakle, vezu je između ljevičara i Arapa nemoguće zanijekati – to su isti interesni krugovi koji streme ostvarivanju svojih protuljudskih i protunarodnih ciljeva. Istovremeno, već se desetljećima, napose od završetka II. svjetskog rata, suptilno, ali sustavno i revno, ljudima diljem svijeta puni glava pričama o «teorijama zavjere», o «zlim» Židovima, cionizmu, masoneriji, iluminatima i t.d., što je sve palo na dosta plodno tlo, pogotovo među desnim političkim korpusima diljem svijeta. Izjave poput «Židovi kontroliraju svijet» ili sintagma «židovska posla», dolijevaju ulje na vatru antisemitizma, a kao vrhunski neprijatelji čovječanstva se spominju imena poput Georga Sorosa (mađarski Židov), Rothschilda (njemački Židovi), Goldman-Sachs (američki Židovi) i dalje redom. Ipak, kao što Hrvati nisu politički jedinstveni, dapače, svakodnevno svjedočimo onoj petini koji Hrvatsku naprosto ne žele, mada su Hrvati, tako bi trebali razlikovati i prihvaćati razlike koje postoje između Izraelaca i – Židova diljem svijeta koji rade u vlastitom, a ne nacionalnom interesu.

Postoji još jedan razlog zašto se protiv Izraelaca vodi hajka; naime, nitko se nije zapitao zašto toliko ustraju na Jeruzalemu, odnosno zašto Židovi ustraju baš na onom području današnjeg Izraela? Nije li cilj Židova obnoviti Salomonov Hram? Ne govorimo o Goldsteinu, Moše Pijadi i Židovima koji su vjerovali u srp i čekić, već o «prakticirajućim» Židovima. Dakle, kao vjernici, kao katolici, možemo razumjeti politiku Izraela jer je ona nošena vjerskim pobudama i čežnjama.

>>

Pogledamo li, pak, odnos Izraela i SAD-a, a odnedavno i Mađarske i Poljske, prema nevladinim udrugama, koje urušavaju nacionalne države diljem svijeta, vidjet ćemo da se te nacionalno osviještene zemlje prema njima ponašaju nimalo benigno, kako i treba biti. Hrvatskom je umu uvijek bilo teško pratiti globalne promjene, zbog čega nam je, između ostaloga, kultura uvijek kasnila za europskom skoro cijelo stoljeće. Slika se svijeta promijenila. Položaji, svjetonazori i stari prijatelji su postali bitno drukčiji.

Hrvatska se Izraelu i SAD-u treba što više približiti, ako ne zbog gospodarskih, tehnoloških i inih materijalnih prednosti, onda zbog duhovne bliskosti i istih svjetonazorskih položaja koje dijelimo.

 

Josip Gajski

Share
0