Zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić gadno griješi kad “Nacional” naziva “opskurnim medijem”. “Nacional” se može smatrati opskurnim samo u smislu nevjerodostojnosti, kleveta, laži, te recikliranih neistina i poluistina koje plasira otkako je osnovan.

Osim toga, ni na koji način nije opskuran; „Nacional“ je, naime, službeno glasilo duboke države u Hrvata, odnosno YUTE, svojevrsna medijska jezgra iz koje kreću napadi onih "Tuđmanovih" 20% koji neovisnu Hrvatsku nikada nisu htjeli - odnosno jezgre koju možemo nazvati – KOS poslije KOS-a.

Andreju Plenkoviću su, kao političaru europejskog kova, „cum grane“ komunističkog pedigrea, najvažniji "pendrek" i novac, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo financija. Htjeti čvrsto držati Ministarstvo financija samorazumljivo je; uostalom, Zdravko Marić je nesumnjivo najbolji i najsuvisliji ministar financija kojeg je neovisna Hrvatska u svojoj povijesti imala, no indikativno je što je svoga mentora i zaštitnika, štoviše, svoga političkog tvorca i ranijeg šefa Mesićevog kabineta, Davora Božinovića, koji blage veze nema s policijom, postavio za prvog pendreka hrvatske države.

Ima i to svoje zašto. Davor Božinović, kao „provjereni“ kadar duboke države, s izvrsnim vezama kako u inozemstvu tako i u tuzemstvu (od Ljubljane, preko Sarajeva i Podgorice do Beograda), interesno povezane s prljavim kapitalom kojeg su odabrani izvlačili iz bivše propale države i kojeg se, što je nevjerojatno, skoro 30 godina nakon propasti Jugoslavije i dalje „tali“, zna da tko upravlja policijom, upravlja podacima – informacijama.

Dovoljno je pasivizirati državno odvjetništvo (o Cvitanu i Bajiću se nema što više reći), sudstvo vrvi, kako reče general Glasnović, udbaškim doušnicima na najvišim razinama (Vrhovni i Ustavni sud), tako da policija (p)ostaje najučinkovitije sredstvo za obračun s političkim neistomišljenicima. Policija je, isto tako, uvijek učinkovita, i uvijek raspolaže informacijama; to proizlazi iz naravi njihova posla, samo njihovo operativno djelovanje usmjerava politička odluka, što je u demokracijama nužno, jer, kad bi policija bila neovisna, onda bismo govorili o policijskoj državi. Zato u zdravi(ji)m demokracijama postoji snažno i neovisno sudstvo te državno odvjetništvo, kako se stranka (ili uopće određena politička skupina) koja upravlja policijom ne bi previše „razigrala“.

Kad izbiju afere, poput ove „SMS afere“, valja uvijek obratiti pažnju na onoga tko šuti, a inače je vrlo glasan. Suosnivač „Nacionala“ i možda najbolji (čitaj: najpismeniji) novinar kojeg imamo prilike čitati svakako je Denis Kuljiš. Velik čovjek (u svakom smislu), ali loš čovjek (isto u svakom smislu), koji od 90-ih godina perom udara, prije svega, po Hrvatima iz Hercegovine optužujući ih za većinu zala koja su zadesila neovisnu Republiku Hrvatsku, agent nekolicine obavještajnih službi i najuspješniji medijski plaćenik, u trenucima kad je cijela duboka država udarila na Milijana Brkića, najmoćnijeg HDZ-ovca iskrenog domoljubnog kova, Kuljiš uopće ne piše o njemu.

Brkić, HDZ-ovac, konzervativac i hrvatski branitelj, dobro umrežen i upućen u policijsko-obavještajne poslove, a k tomu i Hercegovac, u jeku „afere“ koja bi ga mogla (ali ne će!) „srušiti“, a Kuljiš ni slova o tomu. A tema k'o Bogom dana za Kuljiša, ako ništa, za „udarit'“ reda radi na još jednog Hercegovca a k tome i visokopozicioniranog HDZ-ovca. „Nacional“ pokrene priču s ciljem kompromitacije Brkića, a suosnivač „Nacionala“ šuti, bez obzira na vlasničke i ine promjene vlasnika tog medija koje su uvijek samo estetske naravi. Kuljiševa šutnja ukazuje da je ova „afera“ potekla od „desnog krila UDB-e“, onog koje od početka djeluje unutar HDZ-a, iako je plasirana putem „ekstremno lijevog krila UDB-e“, očito iz praktično-sentimentalnih razloga.

Na koncu, samo su rijetki analitičari zamjetili da je napad na Brkića pokrenut izjavom Branimira Glavaša, temeljenoj na pretpostavkama, da bi odmah zatim bio nastavljen preko "provaljivanja" i uhićenja "Mamićevog informatičara" iz Belišća. Dakle, Slavonija je ključna poveznica između prva dva udara na zamjenika predsjednika HDZ-a a tko je ključni političar u Slavoniji, od devedesetih do danas, znaju i vrapci na grani. Naravno, poznato je to i Andreju Plenkoviću, jer je upravo zahvaljujući njemu ta osoba dobila novi politički zamašnjak.

Dakle, poprilično je jasno tko je stvarni inicijator „afere SMS“, a je li nepostojeća afera, stvarno kreirana od strane desnog krila UDBA-e, pokrenuta s Plenkovićevim blagoslovom ili je europejac Andrej samo još jedna lutka u rukama protagonista duboke države, vrijeme koje dolazi će sasvim sigurno pokazati.

 

Mila Marušić