Samo slijepci ne vide pravu sliku, a samo zlonamjernici i bedaci ne žele uočiti da postoji korelacija između neuspjele nabavke izraelskih F-16 Barak i hrvatskog pristajanja uz Istambulsku konvenciju i Marakeški sporazum.

Medijska histerija samo potvrđuje tezu da mediji i novinari zapravo žele upravljati državom. U cijeli slučaj treba uvrstiti i hrvatsko tiho odustajanje od geopolitičkog projekta „Tri mora“ i oduglovlačenje izgradnje LNG terminala na Krku kao i dovlačenje kineske građevinske operative na velika vrata u Europsku Uniju.

Nije u pitanju samo očigledna korelacija ne razini minunciozne političke analitike, nego pravo pedagoško šamaranje balkanske prijetvornosti, konkretno stroga opomena i lagana penalizacija hrvatske vanjske politike. Jer ni Sjedinjene Američke Države, ni Izrael, od svojih prijatelja i saveznika ne očekuju podvale niti prihvaćaju bizantinsku lukavost, pa je uzročko-posljedična povezanost kupnje F-16 Barak i Plenkovićeve dvoličnosti očigledna svima osim Plenkoviću i njegovim političkim i medijskim trabantima.

Svi su potrebni „blagoslovi“, tj. dozvole i s američke i s izraelske strane dolazile po hodogramu predugovora i ugovora o prodaji izraelskih borbenih zrakoplova sve do onog trenutka kad je Andrej Plenković mislio da može nadmudriti Sjedinjene Američke Države i proći ispod radara; kad je u dogovoru s briselskim visokim birokratima isforsirao hrvatsko potpisivanje Istambulske konvencije i malo potom (u listopadu) odlučio poslati svog čovjeka od najvećeg povjerenja u Marakeš.

Ni SAD ni država Izrael nisu potpisnice tih sporazuma, a to je važno. Još su u rujnu 2017. Sjedinjene Američke Države dopustile Izraelu prodaju borbenih zrakoplova F-16 Barak Republici Hrvatskoj, dakle F-16 s izraelskim misijskim računalom izraelskog proizvođača Elbit i opremom za elektronsko ratovanje (RWR) izraelskog proizvođača Elisra, ali nakon Plenkovićeve odluke da u Marakeš pošalje ministra unutarnjih poslova, Davora Božinovića, Izrael u studenom 2018. pali alarm, jer SAD više ne daju odobrenje TPT (Third Party Transfer). Mjesec daana kasnije, u prosincu 2018. SAD postavlja Izraelu zapravo nemoguće uvjete da se F-16 vrati u prvobitno stanje i tek onda proda Republici Hrvatskoj.

Balkanska lukavost je anglosaksoncima sasvim neprihvatljiva pa je hrvatskoj politici poslana poruka u vidu prijetećeg visoko uzdignutog prsta i Hrvatskoj je za jedno vrijeme onemogućena kupnja sofisticiranih borbenih zrakoplove F-16 Barak. U administrativnoj zavrzlami zagubio se pravi i nikad naglas izrečeni razlog – hrvatska prijetvornost i nelojalnost prema vojnim saveznicima SAD-u i Izraelu. Povrh svega tu je još i američka opravdana bojazan da bi vrlo sofisticirana elektronika iz izraeskog borbenog zrakoplova F-16 Barak, koja po borbenim svojstvima nadmašuje standrdnu opremu NATO-vih F-16, mogla završiti u ruskim, kineskim ili sjevernokorejskim rukama. Nije to nimalo neopravdana bojazan da bi Plenkovićevi mentori (ako ne on sam) već uhodanim bizantinskim merefetlucima, uz pomoć jakih snaga „duboke komunističke države, mogao izraelsku „upgraded“ borbenu opremu proslijediti svojim ideološkim isotmišljenicima.

Da se Republika Hrvatska odlučila za švedske borbene zrakoplove Gripene, od Šveđana podmazani mediji udarili bi hvalospjeve, a tek da se Hrvatska odlučila za ruske MIG-ove njihovom veselju ne bi bilo kraja.

Hrvatsku vanjsku politiku još itekako kreiraju Budimir Lončar, Stjepan Mesić, Vesna Pusić i Mate Granić preko svojih pulena, činovničića iz hrvatskog veleposlanstva u Bruxellesu – najprije preko Zorana Milanovića, sada preko Andreja Plenkovića i pomno ugrađenih ideologa „nesvrstanosti“ u Ministarstvu vanjskih poslova.

U hrvatskoj vanjskoj politici još je uvijek na djelu simpatija prema Pokretu nesvrstanih i nastavak Titovog koketiranja s arapskim svijetom, a kupnja izraelskih borbenih zrakoplova ne ide u prilog „prijateljstvu Palestinaca i jugoslavenskog naroda“ i smeta Plenkovićevoj namjeri da prizna državu Palestinu.

Stoga, kad se podvuče crta o propaloj nabavi zrakoplova od Izraela, samo je o tome riječ.

 

L.C.