Hrvatska je napokon donijela normalnu odluku – onu o nabavci borbenih zrakoplova – izraelskih F-16 Barak. Ako se i ne razumijemo u zrakoplovstvo, dovoljno je pogledati što o tome misle i pišu na Indexu, odnosno što o tomu kaže SDP; čim oni negoduju, dobro je za Hrvatsku.

Ipak, u medijima se pokušava stvoriti slika da Hrvatska silne novce troši na “stare kante”. Nedoumica i dvojbi ne smije biti, a žalosno je što nitko od stručnjaka nije to dobro iskomunicirao prema javnosti, nego se dopustilo da samoproglašeni i dobro plaćeni “eksperti” tumače po televizijama i portalima za što je Hrvatska izdvojila preko 500 milijuna dolara.

Avione treba usporediti s kućištem (stolnog) računala. Samo kućište može biti staro koliko god hoće, no važno je što se nalazi unutar kućišta: matična ploča, procesor, grafička kartica, hard disk i t. d. Na zrakoplovu je najvažnija avionika, dakle radar i sustav za ometanje te elektronika; ostalo je sporedno. U tom smislu, Hrvatska dobiva suvremene dobre zrakoplove, iako je platforma, odnosno “kućište” staro 30 godina. Židovi se svojih zrakoplova rješavaju jer prelaze na t. zv. 5+. generaciju, dok mi dobivamo 4+ generaciju, koja će biti korisna još dugo vremena (za razliku od sadašnjih ruskih zrakoplova 2. generacije).

Isto tako, ako nabavku zrakoplova ne promatramo kroz geopolitičku sliku u kojoj švedski Gripeni predstavljaju EU (Bidtovu Švedsku i Njemačku, a podredno tomu Rusiju), nitko od “eksperata” nije kazao da nabavljamo borbene zrakoplove, koji su u posljednjih 30 godina korišteni u borbi, dakle pokazali su se izdržljivim, odnosno izdržali su “stres”, za razliku od Gripena koji su obični patrolni zrakoplovi. Dakako, važno se prisjetiti i iskustava s Carlom Bildtom u prošlosti, nabavkom i aferom s oklopnjacima Patria, i odmah ćemo prepoznati koji krugovi u Hrvatskoj žele švedski Gripen.

Isto tako, Izrael je država koja uspješno ratuje protiv stostruko (!) brojnijeg neprijatelja već sedam desetljeća, a Švedska je zadnji put ratovala 1814. godine. Stoga će naše pilote obučavati iskusni izraelski borci sa svim potrebnim znanjem, iskustvom i vještinama.

Duboka je država, sklona Carlu Bildtu, Patriji i Gripenu, pokušavajući napraviti pritisak na ministra Krstičevića, izvukla dva “eksperta” – Igora Tabaka i Ivana Selak. Tabak je lobist Gripena te samoproglašeni stručnjak koji o zrakoplovstvu zna koliko se može pročitati na wikipediji. Njegov portal obris.org financira SAAB AB grupa, odnosno švedsko poduzeće koje proizvodi i održava Gripen. Na istom se portalu mogu naći reklame upravo za švedski Gripen, stoga je neovisnost i nepristranost Igora Tabaka višestruko upitna.

Ivan Selak, umirovljeni vrhunski pilot, također je lobist Gripena. U više je navrata od 2010. godine putovao u promotivne posjete SAAB-a u Linköping gdje se proizvode i obavljaju testovi SAAB-39 Gripen u Švedskoj. Djelatna vojna služba mu je skončala otpustom. Također, u Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu je službovao do svibnja 1992. Možemo se zapitati koliko je borbenih naleta na Hrvatsku izveo do svibnja '92? Kao ni Tabakove, Selakove namjere očito nisu dobronamjerne, nego lobističke, a pristranost mu je više no očita.

Zaključno, američka ponuda objektivno jest najbolja, ali i daleko najskuplja, što si Hrvatska ne može priuštiti. Treba također naglasiti da su upravo takvom ponudom Amerikanci “usmjerili” Hrvatsku k izboru izraelskih zrakoplova te na geopolitičkom planu nekih zamjerki i zle krvi ne će biti, budući su Izrael i SAD praktički ista država.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ima svijetlu budućnost te će hrvatsko nebo napokon moći biti zaštićeno, da ne govorimo o tomu da ovom kupnjom postajemo, na užas „regijona“ i „regijonalista“, dominantni u zraku. O strateškom savezništvu, zajedničkim projektima i sveukupnom poboljšanju odnosa s državom Izrael ne treba posebno govoriti, kao ni o tomu da će hrvatske vojne pilote učiti i obučavati izraelski piloti, s pobjedničkom praksom dugom 70 godina. Dakle, napokon se pobjednici nalaze na istoj strani s pobjednicima!

                

L. C.