17. lipnja navršava se 30 godina otkako je u baraci NK Trnja na Jarunu osnovana Hrvatska demokratska zajednica, a za predsjednika izabran tada 67-godišnji Franjo Tuđman, bivši partizanski general i politički disident. Svjedoci tih događaja jako dobro znaju da je osnivačkoj skupštini na Jarunu prethodio razlaz između Tuđmanove i Veseličine frakcije.

Ključnu ulogu u eliminiranju frakcije koju je tada predvodio Marko Veselica, imali su nekadašnji jugoslavenski tužitelj Vladimir Šeks i Josip Manolić, tada 69-godišnji politički disident koji je u mladim danima bio jedan od šefova tadašnjeg obavještajnog aparata OZNA-e i UDBA-e.

Zanimljivo i znakovito, u prigodi 30 obljetnice formiranja HDZ-a, tjednik Nacional, isti onaj koji mjesecima "tupi" o aferi SMS, otvara prostor nekadašnjem čeliniku OZNA-e kako bi pojasnio političku platformu na kojoj je utemeljen HDZ.

-U Tuđmanovu formiranju političke platforme takozvane pomirbe Hrvata dominantno je bilo odrediti koji je cilj te pomirbe. Nama s ljevice bilo je jasno da u tom momentu, to znači 80-ih i 90-ih godina, naš cilj mora biti spriječiti daljnje međusobno ubijanje – ono što je vlast radila protiv naše migracije i ono što je migracija pripremala i negdje uspjela izvršiti, a to su bili teroristički napadi u zemlji. Cilj je bio spriječiti međusobna daljnja ubijanja i uspostaviti jedan normalni tijek političkih zbivanja kojeg će se korektno pridržavati i jedna i druga strana. Desnica se od svog početka nije korektno pridržavala dogovora u ostvarenju tog cilja pomirbe. Jer pomirba je u svom klasičnom izrazu bila pomirba ustaša i partizana. S tim što su partizani dobili lijevu opciju, a ustaše desnu opciju. I što se više išlo dalje u razvijanju stranke, ta su se zbivanja sve više koncentrirala u tome je li moguće pomiriti ustaše i partizane. Nama osnivačima bilo je jasno da se ne mogu pomiriti ideologije jer su to dvije različite ideologije – ideologija jednog demokratskog razvoja Hrvatske na tekovinama narodnooslobodilačkog rata i ustaška ideologija koja se sluganski odnosila prema svojim velikim i moćnim saveznicima Hitleru i Mussoliniju slijedeći njihove zločinačke poteze koji su urodili Jasenovcem i nizom drugih zločinačkih mjesta od osnivanja te ustaške države pa to njezina kraha - navodi Manolić.

U nastavku razgovora, desnu frakciju HDZ-a optužuje za konstantno rušenje navodno izvorne Tuđmanove politike.

-Da, desnica je bila ta koja je stalno rušila izvornu politiku predsjednika Tuđmana i HDZ-a. Moramo naglasiti da je ta izvorna politika njegovom rukom zapisana u Božićni ustav 1990. godine – a znamo da je jedna od glavnih odrednica Ustava bio antifašizam, navodi Manolić.

Osoba koja je zajedno sa Stjepanom Mesićem 1994. pokušala izvesti državni udar u nastavku se razgovora okomila na "paraobavještajne službe" te aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

-A ovi koji danas ruše HDZ paraobavještajnim službama i raznim lopovlucima, u stvari rade protiv Ustava. Kao što je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović protuustavno izbacila bistu Josipa Broza Tita. Jer ne možeš ti na antifašizmu graditi državu, a najizrazitiji simbol tog antifašizma izbacuješ iz Ureda predsjednice. To je njezin protuustavni čin i ne samo njezin, nego svih onih koji danas ruše antifašizam - istaknuo je.

Podsjetio je da su Starčevićanstvo, učenja Stjepana Radića i "zasluge ljevice koja se u tom periodu izborila za samostalnost Hrvatske u okviru Federacije Jugoslavije", politički temelji na kojima je nastao HDZ, a upravo to vidi kao ključni razlog frakcijskih borbi u HDZ-u od samog početka.

-Tuđmanov odgovor na to pitanje bio bi – HDZ nikad ne smije biti krajnja desnica. Nikad! Jer se onda gubi smisao politike pomirbe i smisao politike okupljanja cjelokupnog hrvatskog naroda. Već kod formiranja političke i organizacijske platforme HDZ-a na osnivačkoj skupštini, mi nismo mogli mimoići politička zbivanja posljednjih stotinjak godina u hrvatskoj povijesti i bitne ljude koji su ostavili političkog traga u životu hrvatskog naroda. Zato smo se orijentirali na to da iz perioda posljednjih stotinu godina izvučemo one okosnice i ljude koje su dominirali u kreiranju te politike. Tako da smo uzeli tri značajne skupine: skupinu Ante Starčevića i njegove stavove o državnosti i socijalnoj politici, zatim Stjepana Radića i njegovu pomirbenu politiku u borbi za ravnopravnost i državnost hrvatskog naroda i na koncu smo morali uzeti i zasluge ljevice koja se u tom periodu izborila za samostalnost Hrvatske u okviru Federacije Jugoslavije. Te tri komponente ostale su konstanta rada i života Hrvatske demokratske zajednice. A drugim riječima to je značilo da se Hrvatska demokratska zajednica nikada nije definirala samo kao politička stranka, već je u sebi nosila sve elemente pokreta i zbog toga su bile moguće unutarnje frakcijske borbe jedne, druge ili treće opcije koje se do danas odražavaju u HDZ-u - navodi Manolić.

Odnos prema AVNOJ-u i ZAVNOH-u vidi kao glavnu razdjelnicu desetljetnih političkih trvenja u HDZ-u, koja su aktualna i danas.

-Od početka je glavna razdjelnica na nas lijeve i na desne bilo pitanje što priznati od antifašizma, odnosno od samoupravnog socijalizma koji je u to vrijeme bio glavni. Mi smo zauzeli stajalište da s obzirom na snagu još uvijek Komunističke partije koja je bila na vlasti, ne možemo ići frontalno protiv svih tih snaga koje se nalaze u vlasti, jer bi to bio preveliki front s kojim bismo se morali konfrontirati u tom momentu, da mi moramo priznati pozitivne tekovine narodnooslobodilačkog rata i borbe od 1941. do 1945. godine. Tu smo svakako zauzeli stajalište da je osnivanje ZAVNOH-a i AVNOJ-a isto bilo na izvjestan način traženje ravnopravnosti svih naroda te federacije koja je bila na vlasti. S tom parolom izašli smo na najveći skup koji je zabilježen u tih 40-ak godina u Hrvatskoj, a održan je na Cvjetnicu na Trgu Francuske Republike u Zagrebu. Ta masovnost i dolazak oko 200 tisuća ljudi bili su već predznak kojim pravcem će se razvijati budući višepartijski sustav kod nas, s dominacijom Tuđmana i onih ljudi koji su bili u njegovu najbližem krugu, a među kojima sam bio i ja. Mi smo u tim svojim istupima na Cvjetnicu posebno isticali pozitivne zasluge antifašističke borbe za hrvatski narod i za sve narode koji su činili Federativnu Republiku Jugoslaviju. Za razliku od Veselice koji je sedam dana kasnije također održao javni zbor na kojem je negirao i ZAVNOH i AVNOJ kao pozitivne činjenice u razvoju republika i Federacije Jugoslavije - ističe nekadašnji OZNA-š.

U potpunosti podržava odmak Andreja Plenkovića od desnog političkog spektra, te tvrdi da pomak HDZ-a udesno priželjkuje SDP.

-To je na izvjestan način tumačenje SDP-a. Oni vole da HDZ ide što više desno i ne priželjkuju njegovu lijevu orijentaciju jer ta lijeva orijentacija privlači njihove birače. A ti kompromisi koje je i Plenković učinio prema desnici već su se pokazali kao kontraproduktivni, i s Esihicom i s Hasanbegovićem. To je bio pokušaj i njima je data mogućnost da se uklope u središnju politiku hrvatske države, jer on ipak vodi središnju politiku - navodi Manolić.

Za Plenkovićeve oponente u HDZ-u, uključujući i Milijana Brkića, nema lijepe riječi.

-Ne bih Brkiću pripisivao tolike moći. On je ipak ostao šofer, nije političar. Ipak mu ne treba davati veću važnost no što je realno ima - tvrdi Manolić.

Osvrćući se na Franju Vargu i fabriciranu aferu SMS, nije propustio potvrditi teze koje mjesecima promovira Nacional i još nekoliko medija.

-Kad sumiramo rezultate dosadašnjih saznanja o aferi SMS i Franji Vargi, koje su kolale u jednom duljem periodu, onda možemo reći da nije riječ o jednoj smišljenoj politici, već o praktičnim potezima kojima određene grupacije niskoobrazovanih političkih ljudi žele doći na površinu i zauzeti poziciju glavnih ljudi u upravljanju strankom i državom. Dakle, kad govorimo o ovom sukobu koji je proizišao kroz paraobavještajne strukture u ovoj aferi, ne može se tvrditi da je Brkić desni, a Plenković lijevi jer tu ne dolazi do izražaja politički sukob u prvom redu, već u prvom redu dolazi pokušaj jedne grupe s Brkićem koja želi eliminirati postojećeg predsjednika HDZ-a na jedan sasvim ilegalan ili poluilegalan način rješavanja spora. To nije konfrontacija lijevih i desnih, već više konfrontacija ilegalnih kriminalnih krugova protiv postojeće vlade HDZ-a i Plenkovića, navodi Manolić.

U nastavku izravno potvrđuje kako su njegove teze potpuno na tragu Andreja Plenkovića.

-Grupacija SMS-a konstantno je s protuzakonitih pozicija rušila zakonito izabrane ljude na određenim funkcijama, primjer je i slučaj Martine Dalić kao legalno izabrane potpredsjednice Vlade koja je rušena protuzakonitim metodama. Međutim, unatoč svim tim konfrontacijama, ostaje činjenica da svoju 30-godišnjicu opstanka HDZ ipak slavi na vlasti. U tih 30 godina postojanja HDZ je svakako najveći dio vremena bio na vlasti i usmjeravao hrvatsku politiku, hrvatsko gospodarstvo i sve komponente razvoja društva, sa svim negativnim i pozitivnim pojavama za Hrvatsku. Tu ne bi trebalo biti spora. Spor može biti samo oko toga tko je više u negativnom smislu, u kriminalno-protekcionističkom smislu, zagazio u jedan kriminalni svijet - rekao je.

Plenkovića promovira i kao borca protiv kriminala.

-Plenković u svakom svom javnom nastupu ističe da je potrebno do kraja rasvijetliti krakove svih kriminalnih afera. Taj njegov stav treba shvatiti kao poticaj institucijama da odrade svoj posao do kraja. U tome vidim njegovu dosljednost. A znamo da su one političke stranke i oni ljudi koji se nisu orijentirali na borbu protiv korupcije kao društvene opasnosti, doživjeli ili stagnaciju ili poraz - zaključuje Manolić.

 

R.H.

Share
0