Krasno, došli smo u situaciju da 35 godina nakon raspada totalitarne jugoslavenske državne zajednice dio parlamentarnih zastupnika nove demokracije traži zabranu, dakle zabranu održavanja jednog znanstveno - stručnog skupa. Zvuči suludo i nemoguće, ali je na žalost točno.

Da je vijest iz neke afričke banane državice, vođeni nekog bizarnom logikom možda bismo i mogli razumjeti takvu praksu. Ali, obzirom da je u pitanju ipak jedna suvremena demokracija, uz to i članica Europske unije, situacija je, malo je reći, totalno šizofrena.

Panika je snažan i iznenadni osjećaj straha, koji može nastati uslijed stvarne ili zamišljene opasnosti. U psihologiji se manifestira kao stanje praćeno fizičkim simptomima poput ubrzanog rada srca, otežanog disanja i drhtanja. Panika je najčešće stanje pojedinca ili skupine ljudi u kriznim situacijama.

Panika kao društveni ili ekonomski fenomen

Masovna panika: Brzo širenje straha u grupi ljudi, često dovodi do iracionalnog ponašanja poput gužvi i bijega od stvarnosti.

Postavlja se pitanje zbog čega hrvatska politička ljevica upada u stanje užasne panike kada se u svjetlu novih spoznaja spomenu propitivanja ili revizije određenih postjugoslavenskih mitova, poput recimo logora Jasenovac ili Dječjeg logora Sisak.

Odgovor nije teško pronaći! Naravno, radi se o mogućoj drugačijoj, ispravnoj, valorizaciji desetljećima krivotvorene argumentacije kojom su 'zainteresirani krugovi' te mitove potkrijepljivali desetljećima. A koji im nikada kao danas nisu bili na klimavijim nogama.

Otuda ovakvi silni politički pritisci i opiranja nebi li se osujetio svaki pokušaj znanstvenog razgovora o Jasenovcu.

Jer njima istina nikada nije bila važna.

Oni, kao apologeti propale jugoslavenske državne zajednice hoće status quo, da i dalje traje ovakvo stanje, dakle stanje političkog i povijesnog 'sivila', a svako svođenje čistih računa njima nije prihvatljivo. Stoga jer bi se možda moglo pokazati kako oni 'vragovi' koje su desetljećima gurali na 'krivu stranu povijesti', možda i nisu tako crni kako su se činili crnim. Ili, još i važnije, možda niti oni drugi, oni bijeli, možda i nisu tako bijeli kako se činilo da su bijeli.

Zaključno, zar zaista danas nekome treba objašnjavati kako znanstveno - stručni skup može biti o bilo kojoj temi, bilo gdje na svijetu. I svi mogući zainteresirani, koji smatraju da imaju što reći mogu se prijaviti, mogu biti sudionici, izlagači, a ako nisu onda u raspravama nakon izlaganja mogu razgovarati o čemu god hoće, postavljati pitanja koja hoće, tvrditi što god hoće i sl. Znanost je trajno podložna reviziji, propitivanju, analizi!

 

Ivica Granić / Facebook

Share
0