Tko su Vlasi? Narod ili sociologijska kategorija? Jesu li oni ikada imali svoj jezik i je li išta od tog jezika sačuvano?

To su pitanja na koja ću pokušati odgovoriti nakon članka u HT jer su Vlasi danas dio svakog naroda, pa i hrvatskoga. Vlasi su bili sociologijska kategorija jer ih danas u Europi susrećemo među svim narodima, a otkrivaju ih njihova prezimena. Da bi ovo razumjeli moramo razumjeti starija pisma te pravopis svih novih jezika u Europi i izvornu haravaču koja se danas naziva sanskrit ili sanskrt. Isto tako moramo razumjeti i njihovu religiju.

Postoje izvorni hrvatski Vlasi koje po prezimenima razlikujemo od cincarskih Vlasa. Oni su vazda bili dio hrvatskog naroda jer je haravačka civilizacija imala dvije kaste: haravače i čavarahe, dakle, ervače i čavare. Haravača je bila dvojna religija, a nositelji te religije su bili božanstvo Sunca i božica planeta Zemlje – HARA i VAČA. Harvači su bili školovana elita kao kraljevi i sve rojalne titule, svećenici te ratnici, dakle, štovatelji Sunca, a čavarahe su bili stočari, ratari, zanatlije i trgovci, dakle, štovatelji Zemlje. Tu civilizaciju su pokušali iskorijeniti Semiti, ali tek uz pomoć semitizma ju je iskorijenilo kršćanstvo i na njenom učenju osmislilo feudalizam.

Bosanske Vlase, dakle, Hrvate je prihvatila Austrougarska i dovela ih u Vojnu Krajinu da čuvaju tu carevinu od prodora Osmanlija. Nažalost, ti Vlasi su preko pravoslavlja postali Srbi jer Hrvati u Krajini su izvorno bili pravoslavci. Oni su bili vazali Bizanta. To su bili i Mleci ili Veneci. Cincarski Vlasi u Dioklecijanovu Dalmaciju su došli sa Osmanlijama i oni nisu imali prezimena pa su ih dobili po nadimcima kao Gazivoda, Vatavuk ili Munižaba. Oni su sa sobom donijeli inačicu latinskog jezika i nametnuli je Albancima ili Arbanasima uz pomoć islama, ali Albance kao Hrvate odaju prezimena i toponimi. Narod koji nema svoje riječi za kruh, maslac i tako redom ne može biti povijesni narod.

Kako su Vlasi mogli prodavati romanskoj vojsci svoje proizvode bez poznavanja latinskih natuknica?

Jesmo li ikad čuli za Čavarahe ili Čavare? Nismo, iako je sačuvano prezime Čavar, ali smo čuli za AVARE. No, kršćanstvo je Avare nazvalo azijatskim narodom koji su na području Dioklecijanove Dalmacije navodno osnovali Avarski kaganat, dakle, hrvatsku državu jer se hrvatska elita priklonila kršćanstvu. Povijest se i danas ponavlja.

Avari su bili hrvatska kasta koja je bila poznata kao čavarahe ili čavare i oni su osnovali Avarski kaganat, odnosno, Avarski čavanat, i u njemu su pokušali sačuvati svoji religiju. Dolaskom kršćanstva staru riječ za Sunce – HARA je zamijenila riječ ČAVA koja je nastala semitskim čitanjem riječi VAČA. Od riječi ČAVA i sufiksa AN nastaje riječ ČAVAN koja se suglasnički pisala ČUN. Naša nova riječ za Sunce je ČUN-AC, što se slogovno pisalo ČAVAN-AC. Čuna se odrazila kao SUN, a Čunac kao SUNCE.

Zar Petar Zoranić nije Hrvate u Bosni zvao INCI, što je ikavska inačica naziva ANAC. Oni su još bili poznati kao Anti, a od ovih riječi nastaju hrvatska imena ANTE, ANICA, ANIČA, ANITA, ANKA, ANTICA, ANTUN, ANTON, INO ili INA, dakle, Jan i Jana. Početna riječ je AN ili IN koja stoji za riječ JANA i označuje rođenje.

Drugo ime za Avare je bilo Huni koji su prije toga bili poznati kao VENI, dakle, UNI. Uni su kod nas još poznati kao VUNI i BUNI ili BUNJEVCI. Huni, dakle, UNI su prihvatili rimsko kršćanstvo u Transilvaniji i uz pomoć Rima su se proširili u Panoniju gdje su pokorili Hrvate i nametnuli im kršćanstvo te umjetni mađarski jezik sa mnogim iskrivljenim starim hrvatskim riječima. To nam nedvojbeno pokazuju njihova prezimena. Zbog toga oni sebe nazivaju HUN-GARI, a mi ih zovemo Madjari. Sufiks GAR, odnosno, HAR nam otkriva Hrvate.

Nazvali su ih Azijatima jer je u Transilvaniji bili puno Cigana ili Čavana. Huni su bili ranije poznati kao Uni ili Veni. Pojavom Hungara sjeverni Hrvati se pojavljuju kao novi narodi: Arusi ili Ausi, Cermani, Česi, Slovaci, Beli Hrvati, Polaci, Rusini i Rusi. Tako su Hrvati u Krajini ili Cervenoj Hrvatskoj bili razdvojeni od sjevernih Hrvata koji su nazvani Slaveni po latinskom nazivu Claveni. Sve ovo nam pokazuje da ni Latini ni Grci nisu imali slovo glas Č.

Naziv BOS-ANAC, koji se izvorno zvao Vaš-anac, je nastao od naziva Vač-anac, najvjerojatnije kad je Vačana postala Bašana ili Bosna kao vazal Bizanta. Bosanac se kasnije odrazio kao BOŠNJAK. Nazivi BAČ i BAŠ je zamjena za latinski naziv VANI ili Veni, odnosno, VEČNI.

Kako su Semiti glas R pisali slovom L, tako je Čavar postao ČAVAL. Međutim, davno prije stari Grci su Harvače zvali Kelti. Kasnije su Latini Harvače na Alpama nazvali Helveti jer su prihvatili etrurska slova za glasove H i V, a glas H ni danas nemaju Talijani. I Kelti su bili Hrvati, a to su bili i Helveti. Oni su pobjegli prema Noramndiji i Velikoj Britaniji nakon poraza od Romana. Očito, oni su glas R pisali slovom L. Ako naziv Halavača čitamo sa desna na lijevo dobivamo naziv ČAVA-LAHA koje se preko semitskih pisama odrazilo kao AVALA pa su Avari postali Avali. Avari su još poznati kao OBRI i OBLI.

Naziv Vlah je očito nastao od naziva Čavalaha jer pismo nije imalo slovo za glas Č. Najprije se to odrazilo kao Avalah, a pod Latinima je ispuštanjem početnog slova A postalo Valah ili Vlah. Ispuštanje početnih samoglasnika se dogodilo pod utjecajem Latina i taj utjecaj je veliki u hrvatskom jeziku. Primjerice ''etrurski'' bog Avela je postao VELA, a njegova ikavska inačica Avila je postala VILA. Velas se još odrazio još kao VELES, što se u Hercegovini odrazilo kao VELEŽ. Naziv Vela se još odrazio kao BELA, a odatle naziv BIJELI HRVATI.

U Britaniji imamo državu WALES, a pučanstvo se zove VELŠ ili VELŠANI. Walš i Velš je rašireno prezime, a pojavljuju se još kao WELCH, WELT, WALLACE, BELCH, BELT, BLAHA, BLACK i mnoga druga koja ukazuju na harvačko vlaško porijeklo.

Vlahe možemo prepoznati među svim narodima današnje Europe po prezimenima. Oni su povijesni Kelti koji su preko religije i preko engleske okupacije izmijenili i gotovo izgubili svoj jezik. Imali su dvojnu religiju. Slično se dogodilo sa hrvatskim jezikom Jugoslaviji. Najprije ga je mijenjala katolička Crkva, a na koncu ga je potpuno izmijenio nepismeni Vuk Karadžić koji je izvorno nosio prezime KARAČIČ. On je zaveo ilirce, a takvih iliraca je danas puna Hrvatska.

Vlah se kod na još odrazilo kao VLAS i VLAJ, VALAČ, VELAČA, a ponekad VLAT i VLAD. Ovi nazivi se pojavljuju sa početnim slovom B, a ponekad i slovima F, M i P. Tako imamo prezimena Vlah, Valčič, Vlačič, Valač, Valič, Veljača, Vlašič, Vlajič, Vlatič, Vlak, Valič, Volič, Olič, Vladič, Blašič, Balšič, Blagić, Blajič, Plasič, Palčič, Polič, Folič, Mladič i tako redom. Ne vuče li odatle svoje prezime Beljak ili Baljak?

Ovo su prezimena hrvatskih Vlaha i oni su govorili hrvatskim, a ne nekim posebnim i drukčijim jezikom. Mnogi od njih su bili i ostali ekavci i ikavci, ali hrvatske elite, posebice ilirci, su dozvolili Vuku Karadžiću da iz korijena izmjeni hrvatski jezik. Istina, tomu je kumovala i katolička Crkva koja je ranije u Crvenoj Hrvatskoj nametnula jekavicu. Kako vidimo, glas H se pisao sa različitim slovima ili se ispuštao zbog latinskog pisma.

Na koncu, moram zaključiti da su Vlasi bili sociologijska kategorija, da nisu bili narod i da nisu imali svoj vlaški jezik. Jedini Vlasi koji navodno imaju svoj jezik su Rumunji i Albanci koji su prihvatili inačice latinskog jezika, ali u tim jezicima ima mnogo hrvatskih riječi napisanih latinskim pismom. Međutim, izdaju ih etnici i prezimena.

Jesu li Hrvati glupi ako Srbijancima dozvoljavamo da albanska prezimena nazivaju srbskima? Očito, Hrvati nemaju prave onomastičare koji bi se bavili antroponimima.

Srećko Radović