Politička događanja u BiH od proteklih Općih izbora 2010. karakterizira i dalje konflikt između Republike Srpske i Federacije BiH, ali i paralelne krize unutar FBiH. Izborna pobjeda SNSD kod srpskog, SDP kod bošnjačkog i HDZ BiH kod hrvatskog biračkog tijela oslikava stanje političkih odnosa na političkoj pozornici u BiH.

Dok je SNSD u odnosu na 2006. godinu povećao svoj izborni rezultat, SDP je podilazeći Bošnjacima oduzeo glasove SDA i SBiH. Koristeći široko rasprostranjeno nezadovoljstvo radom dotadašnje vlasti i predstavljajući svoj izborni program spasonosnim u smislu ekonomskog rasta , socijalne pravde i čiste vlade, SDP je nakon 2002. godine iz oporbe prešao u vlast.

Predstavljajući svoju stranku kao multietničku, koristeći manevarski prostor složenog i manjkavog izbornog sustava BiH, SDP je kao i 2006. godine (sedam srpskih mjesta) dobio i pozicije koje su bile namijenjene srpskim i hrvatskim kandidatima (Dom naroda PFBiH) i ponovno bošnjačkim glasovima preoteo poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Vodeći se nedemokratskim motivima, grubo kršeći biračku volju hrvatskog naroda SDP je prokazao svoj profanirani multietnički image i de facto se pokazao bošnjačkom strankom koja se ponekad bori i za ultradesne pozicije u bošnjačkom političkom spektru.

HDZ BiH je vratila svoju dominaciju i za 50 posto ostvarila bolji izborni rezultat kod hrvatskog biračkog tijela i postigla značajan izborni rezultat nad tadašnjom oslabljenom koalicijom HDZ 1990 – HSP BiH.

Ponovno je aktualizirano kronično pitanje preglasavanja koje je omogućio međunarodni gubernator za BiH Wolfgang Petritsch 2002. godine nametnuvši ustavne amandmane i uklonivši Hrvatima „klauzulu zaštite vitalnih nacionalnih interesa“ kao najjačeg ustavnog zaštitnog mehanizma najmalobrojnijeg naroda u BiH.

Posljednji pokušaji reforme Ustava koju je pokrenula i vodila međunarodna zajednica na čelu sa Amerikancima propali su u ožujku 2010. godine u Butmiru kod Sarajeva zbog različitih preferencija Bošnjaka, Srba i Hrvata oko pitanja centralizirane ili visoko decentralizirane države, kao i zbog blizine održavanja Općih izbora 2010.

Ovaj posljednji u nizu neuspjelih pokušaja na reformi Ustava dodatno je obeshrabrio međunarodnu zajednicu u njenim pokušajima za ostvarenjem važnijih promjena. S druge strane, neuspjeh međunarodne zajednice otvorio je mogućnosti za razgovore domaćih političara oko mogućih ustavnih promjena, prije svega imajući u vidu implementaciju Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (slučaj „Sejdić – Finci“ od 22. prosinca 2009.)  koji su nastavljeni kroz razgovore političkih stranaka „šestorke“ (SDP, SDA, SNSD, SDS, HDZ 1990 i HDZ BiH) koji čine kolegijum u PS BiH, a koji su otpočeli u rujnu 2011. godine u Mostaru.

I dok se ostale multietničke države nose sa tenzijama odnosa između osobnih i kolektivnih prava, u Federaciji BiH su prave tenzije između ustavom datih prava konstitutivnim narodima (kolektivna prava) i sve agresivnijeg političkog utjecaja bošnjačke većine. Ovaj konflikt onemogućava efektivno upravljanje Federacijom BiH.

Kriza uspostave federalne razine vlasti nespretno i nesretno je riješio aktualni međunarodni gubernator za BiH Valentin Inzko 28. ožujka 2011. godine svojim prijepornim „Nalogom“ kojim je poništio Odluku SIP BiH o nezakonitom izboru predsjednika/potpredsjednika FBiH zbog nepotvrđivanja svih hrvatskih mandata u Domu naroda PFBiH i na taj način omogućio formiranje nezakonite „platformaške“ vlasti SDP na razini FBiH sa SDA, donedavno najvećim političkim suparnikom među bošnjačkim političkim strankama i sa minornim političkim strankama koje su izgobile izbore u hrvatskom biračkom tijelu (HSP BiH i NSRZB).

Nepoštivanje izražene biračke volje hrvatskog naroda, eliminiranjem dva HDZ koji su osvojili cca 90 posto hrvatskih glasova na Općim izborima 2010. evocira strahove od ugnjetavanja i korupcije, te ponovno ukazuje na etničke podjele i neravnopravnu ustavnu poziciju hrvatskog naroda u BiH.

Kao odgovor na okupljanje stranaka oko „Platfome“ dva HDZ potpisuju sporazum o međusobnoj suradnji (studeni 2010.), a u travnju 2011. godine obnavlja se rad HNS BiH koji trenutno okuplja devet hrvatskih političkih stranaka. Iako mogući izvor konflikata, s obzirom na apetite i nestvarne ambicije lidera omanjih hrvatskih stranaka, vrijednost HNS BiH treba svakako očuvati.

Dobra suradnja HDZ BiH sa SNSD oko definiranja strateških pitanja i korektan odnos s aktualnom politikom u službenom Zagrebu, te aktivni pritisak H. Clinton s članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem kojemu je skrenuta pozornost na rješavanje hrvatskog pitanja u BiH, donijeli su novu klimu političkih odnosa i ponovno okupili „šestorku“ za pregovarački stol što je rezultiralo uspostavom Vijeća ministara BiH.

Nezakonito uspostavljena vlast na federalnoj razini do sada nije ostvarila nikakav rezultat u ispunjavanju svojih programskih ciljeva i obećanja. Glavni zadatak platformaške vlade je ipak bio uspostaviti svoju kadrovsku strukturu u javnim poduzećima i izvući što više novca za ostvarivanje svojih političkih ciljeva. Veći bh. entitet – Federacija BiH ne može više ignorirati ekonomsku i socijalnu krizu.

Socijalni bunt samo što se nije dogodio. Novac je potrošen, a ono što je vidljivo jeste kako se sve odvija po „grčkom receptu“ („lijepo je bilo dok je trajalo“). Izvjesno je kako nas u ovoj godini očekuju veoma značajni i važni lokalni izbori koji će svakako definirati daljnji tijek političkih događanja u BiH.

Mišo Relota