Ivica Račan i Dražen Budiša i njihov „socijalistički savez“  nezastarijevanje kriminala u pretvorbi i privatizaciji rabili su koncem devedesetih kao teško predizborno topništvo i to vrlo „neselektivno“ i „prekomjerno“.

Prva predizborna revizija pretvorbe i privatizacije

Revizija pretvorbe i privatizacije bile su glavni mamac za biračke „šarane“. I bi- ništa, osim što su se “šarani“ “zakvačili“. Nova vlast nije uspjela sastaviti ni popis famoznih najbogatijih „dvjesto“ još tamo prije desetak godina. Navodno nisu imali ni kriterije bogatstva, „zakonsku osnovu“, niti su ga pojedinačno mogli „obraditi“. Uz to je vjerojatno važniji razlog bio što bi se među proskribiranih „dvjesto“ našao podjednak broj „naših“ i „vaših“, ako ne i daleko više „njihovih“. Ionako ti „naš-vaši“ igraju za sve stranke i na sve strane.

Iako nisu mogli biti pronađeni, popisani, pobrojeni i imenovani svejedno svaka politička i novinarska šuša i nadalje koristi tu bajku o „Tuđmanovih dvjesto“ bogatuna koji će vladati Hrvatskom. Istina, provedena je ta revizija na jedini mogući način, ispitujući jesu li se „pretvorbenjaci“ držali  zakona u privatizacijskim radnjama, pa je ustanovljeno kako neki jesu, a neki nisu. Treba spomenuti da ti „zločini“  najvećim dijelom još nisu bili zastarjeli. Oni slučajevi u kojima je pronađeno nezakonito postupanje dostavljeni su pravosuđu na daljnju obradu. Neki su čak i osuđeni, među njima i Kutle; simbol i „Pedro“ svih zločina privatizacije, doduše u međuvremenu se „sklonio“ u BiH.

Treba reći kako je, prema pouzdanim informacijama, Račan u drugoj polovici mandata imao namjeru i žešće udariti na ratne profitere i privatizacijske kriminalce, nu nakon stručne analize koja mu je podastrijeta o mogućim društvenim koristima i štetama jedne tako opsežne akcije od nje je odustao. Nekada još u vrijeme prvoga Sanaderovog mandata, on, Mesić i Šeks, dakle prva „trojka“ vlasti,  svečano su proglasili kraj revizije.

Druga i treća revizijina revizija

Nije pomoglo, priča o tom zlu svih zala se nastavila u formi društvene sapunice, a što su se kakvi izbori približavali ona bi se još i pojačavala. Tko je više ukrao, a tko manje bila su pitanja koje su si međusobno postavljale stranke, pojedinci, te na ovaj ili onaj način lopovski mediji. U vrijeme dok se još nije upisao u Partiju, ali ju je stranački-nestranački zastupao u Hrvatskome saboru, Ivo Josipović, opet predizborno u ime i za račun SDP-a pokrenuo je ideju da se ustavno ide u „rikverc“ i tamo „cementira“ nezastarijevanje tih „radnji“. Naravno da sam se u „Fokusu“ odmah usprotivio toj novoj, u bitnome, revolucionarnoj, boljševičkoj pravdi.

HDZ se tada osjećao relativno jakim pa mu ta demagogija za nadolazeće izbore nije trebala. Istu je oživio i obilato koristio predizborno i u svojoj predsjedničkoj kampanji, u okviru svojih „novih pravdi“ . Kao želio je poništiti onu mudroliju „tko je jamio, jamio“ sa svojom: „Ili plati, ili vrati!“. I tako nam se revolucionarna pravda najprije doselila u Ustav, skoro konsenzualno, a nesretnog 13. svibnja u petak 2011., skoro jednoglasno, uz dva suzdržana zastupnika, prišarafila je Hrvatsku još i Zakonom o nezastarijevanju kaznenih dijela ratnog profiterstva i kaznenih dijela iz procesa pretvorbe i privatizacije. Ta predizborno je vrijeme pa će se svi rastrčati po Hrvatskoj i objašnjavati kako će oni njima, tim profiterima i lopovima, jel' te, doskočiti, vješati ih, činiti s njima sve što narod voli čuti čim oni doskoče - na vlast. Onemoćali  hadezeovci nisu se ovoga puta usudili usprotiviti tom revolucionarnom i demagoškom zakonu, kad su ga prethodno utrapili u Ustav. I oni računaju kako će s njim skakutati po toj našoj jadnoj državici i u njega bubnjati ako ih tko bude htio slušati.

O njemu, Ustavu, mislim isto što i o samoj ideji kad ju je Ivo Josipović iznio. Pisao sam o tome i na ovim stranicama, pa moram paziti da se ne ponavljam. Ipak, ideja je ideja, a zakon je zakon.

Revizija rata - kojega?

Navest ću samo nekoliko njegovih učinaka. Prvi štoviše u stihovima: „saborske konjine i kobile/ „fiškale“ nobile opet su nazobile“.  Baš kad „presuše“ korupcijske afere doći će za taj naš sirotinjski ceh novi poticaj iz tajkunskih kesa, a to bi moglo potrajati i generacijama. Bit će doduše uskoro i antibraniteljskih procesa koji će zaostati od Haaga, ali ma što o braniteljima pričali slab su oni izvor.

Drugo, malo o ratu. Još je stari „mračnjak“ Heraklit približno tvrdio kako je „rat mjerilo svih stvari, postojećih da jesu, a nepostojećih da nisu“, u čemu je, gledamo i danas, bio u pravu. Koliko ono trenutačno teče ratova, a sve zbog profita, uostalom i borba na tržištu, zvana konkurencija i nije ništa drugo nego - rat. Rat je osim ostaloga sam po sebi i najveći „gospodarski pothvat“, a u okviru njega, njegove pripreme, nakon njegova završetka, takvih je još na tisuće. I u svima se računa s raznim profitima, naravno ne svih, već samo nekih. U ratu za slobodu primjerice većina se raduje slobodi, a neki slobodi trpanja u džepove - uvijek i svugdje.

Zamislite da Britanci koji su prvenstveno ratno-profiterski porobili pola svijeta danas donesu zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva. A ne vidim razloga zašto to ne bi učinili ako bi im Ivo Josipović to lijepo predložio, obrazložio kao „novu pravdu“, a glavni analitičar Dejan Jović još se u Londonu i založio za njegovu ideju. Osim „nepravnih“ razloga i „poteškoća“ u provođenju, bit će tu i „sitnih“ pravnih začkoljica i buhica.

Recimo, kad je „na ovim prostorima“ počeo „rat“, kakav je uopće bio, čak i je li ga uopće bilo, pa bi se od tada mogli hvatati „ratni profiteri“. Prije kninskih balvana, poslije balvana, još tamo 1987., možda u svibnju 1980. čim je Tito umro? Kako će se tretirati oduzimanje oružja TO SRH? Kao ratno profiterstvo sa zločinačkom namjerom eliminacije Hrvata, plus neki profit? Ili je za to „djelo“ neki zakon predvidio odlikovanja? Hoće li ovaj zakon embargo na uvoz oružja, kojega je donio UN tretirati kao zločinački pothvat poticanja na ratno profiterstvo, samo profiterstvo, ili nikako? Hoće li pod udar zakona doći Srbi iz okupiranih dijelova Hrvatske (pa i oni sada „sklonjeni“ u Srbiji), koji su popljačkali sve što su tamo mogli? Hoće li udariti na Srbe iz Srbije, pojedinačno i zločinački udružene koji su opelješili saveznu blagajnu, pa i hrvatski dio, itd.

Ratni profiteri su inače lopovi kao i svi drugi, možda s malo više „muda“, loviti ih kao lopove treba odmah - dok im „akcija“ traje, koliko je to u ratnim i postratnim okolnostima moguće. Zar uostalom nije tako i sa svim drugim lopovima u svim drugim situacijama; ne može se loviti njihove sinove i unuke, ako nisu lopovi.

Revizija revizorice i revizora

Pretvorba i privatizacija je obavljena po kakvim takvim zakonima, ali zakonima. Što će biti prva mjera progona po tom zakonu. „Svečano“ izbacivanje akademika Jakše Barbića iz HAZU-a, i još svečanije  „ubacivanje“ na njegovo mjesto Ive Josipovića? Možda uhićenje svih živih dosadašnjih saborskih zastupnika koji su tada donosili zakone. Čitajući malo „opširnije“, a i malo „razuđenije“ tko sve može doći pod udar toga Zakona, čini se kako bi to mogao biti svatko. „Gumeni“ je taj zakon, a opet se ne zna ni kad je „pretvorba“ počela. Stoga, jasnoće radi, predlažem da se prvo probno „udari“ na jednu od trenutačno najvećih hrvatskih tvrtki i tako svečano otvori „pravna praksa“. Moglo bi se i Francuzima oduzeti onu mljekaru, bez obzira što su ju uredno kupili, ona se inače ozloglašava glede muljaže u privatizaciji.

Prvi učinak će biti, ne po vlasnike, već po radnike, a budući su neke tvrtke na burzi i po (male) dioničare - oni će popušiti. Još s „hrvatskim“ tvrtkama kako tako, ali evo prijavljujem, javno, ono neko T-H-T, kako li se zove. U pretvorbi i privatizaciji otelo je to možda i stotine milijune maraka od pojedinačnih telefonskih pretplatnika. Ustvari ne trebam ga ni prijaviti jer su ga mnogi već „utužili“ - pa ništa! „Pravna država“ ne može ništa jednom Ivici Mudriniću. On nam se još može rugati preko T-portala, a kad bi se „firmicu“ ozbiljnije stisnulo dosta će biti da neki niži eu-činovinik podigne obrve“ i priči će biti kraj - a zakonu „baj, baj“.

Privredna banka, Zagrebačka banka, duhanska industrija „pretvorena“ još za Ante Markovića, mediji u kojima su radili pištolji… Zaboravih, čekovi koje u džep trpa Stipa Mesić, njegove postpretvorbene posudbe. Ha, odakle krenuti i dokle bi se stiglo? Što ćemo s „prvobitnom akumulacijom kapitala“ u socijalizmu, stanovima, računima UDBE po inozemstvu koji su sudjelovali i u pretvorbi i privatizaciji? Kraj ove priče. Zakon koji je napisan na ovaj način i s ovakvim „djelovanjem“…

Bože mi oprosti, kao da su nam izvikali Srbi na nekom mitingu 1990. Koje divote, tamo nametnut „zločinački pothvat“, „etničkog čišćenja“, ovdje slični takvi ratnog profiterstva i kriminalne pretvorbe i privatizacije. Dobro je smišljen i utemeljen taj „lov“ na Hrvatsku. Ako pak Jadranka Kosor misli da se nju ne „lovi“ - „lovi“! Najsmješnije će biti kad zakon „strpa“ Šeksa, barem radi istrage. Bude li ministar doktor Ž. Jovanović, eto na „tapetu“ doktora Hebranga… Ako Ivo Josipović misli kako ni njega ne „lovi“ grdno se vara - u revoluciji, „novoj pravdi“ lovina kad-tad postane – lovac. Doduše ako preživi „lov“, a netko uvijek preživi.

„Jede“ ona, revolucija, i svoju djecu i očeve. Postoji tu nada kako je narečeni zakon protuustavan, nu komplikacija je u tomu što je i Ustav RH također već „protuustavan“, a Šeks i ustavna kompanija u nekakvom odboru nisu izmjene znali točno ni prepisati pa izgleda kako trenutačno ni nemamo Ustava! Baš je pravo revolucionarno vrijeme. Nisu doduše „naš-vaši“ pretvorbeni bogatuni naivci, ne brinem se za njih, nekako će se već izvući. Pitanje je kako će u svemu proći hrvatska država, društvo, radnici, umirovljenici, „obični“ pojedinci.

Mato Dretvić Filakov