Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz izjavio je u srijedu da njegov ured ne namjerava proširiti optužnicu protiv Ratka Mladića na zločine u Hrvatskoj, uključujući i pokolj u Škabrnji.

"Moj ured nema takvu namjeru", odgovorio je Brammertz na novinarsko pitanje namjerava li proširiti optužnicu i na Mladićevu odgovornost za zločine počinjene u Hrvatskoj, posebice za pokolj stanovnika Škabrnje počinjen 18. studenoga 1991. godine.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković nije u srijedu htio komentirati Brammertzovu najavu da neće proširivati optužnicu i na zločine u Hrvatskoj. Neslužbeno, u Ministarstvu su izrazito nezadovoljni takvom Brammertzovom odlukom, te ističu da Mladić na Haaškom tribunalu treba odgovarati i za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj.

Mladiću je u Hrvatskoj pravomoćno presuđeno samo za zločine u Kijevu i okolici, a za Škabrnju nije podignuta ni optužnica. DORH je trebao bolje argumentirati haaškom tužiteljstvu zašto je optužnicu trebalo proširiti i na zločine u Hrvatskoj, tvrdi Jadranka Sloković

"Brammertzu očito nije najvažnije da pravda bude zadovoljena, nego da postupak Mladiću bude što prije završen. Haaško tužiteljstvo ima dovoljno dokaza za počinjena nedjela u Bosni i Hercegovini, pa se Mladiću lako može izreći 40 godina zatvora i više, i očito je da se ne žele baviti onim što je bilo u Hrvatskoj. To posebno nije korektno zbog toga što je Državno odvjetništvo RH tužiteljstvu ICTY-a još 2003. dostavilo dovoljno materijala da se haaška optužnica dogradi i s onim što je Mladić činio u Hrvatskoj", kažu u Ministarstvu. Hrvatska strana, naglašavaju, neće samo tako odustati da se Mladiću ne sudi i za zločine u Hrvatskoj, za što ima više procesnih mogućnosti. Primjerice, može ga se saslušati videovezom iz Haaga, ako bi konačno ovdje bio optužen za pokolj u Škabrnji i druga nedjela.

Odvjetnica Jadranka Sloković nije iznenađena Brammertzovom odlukom. "To je bilo očekivano jer se uklapa u izlaznu strategiju Haaškog suda i što skoriji završetak suđenja. Time što je optužnica protiv Mladića do sada samo sužavana, pa se od 16 došlo do 11 točaka optužbe, bilo je jasno da se u optužnicu neće unositi novi događaji", kaže Sloković, koja procjenjuje da će tužiteljstvo u optužnicu ugraditi dijelove pravomoćnih presuda Stanislavu Galiću i Radislavu Krstiću, koji se odnose na genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u drugim područjima BiH.

Odvjetnica ističe kako je postojeća optužnica protiv Mladića vrlo upitne kvalitete jer se u uvodu samo usput spominje njegova uloga u Hrvatskoj, tj. da je bio zapovjednik tadašnjeg 9. kninskog korpusa te još neki detalji i odmah se prelazi na 1992. godinu i njegovo djelovanje u BiH.

Sloković smatra i da dio odgovornosti što optužnica protiv Mladića nije proširena na zločine u Hrvatskoj, snose i naša pravosudna tijela. "Mladiću je u Hrvatskoj pravomoćno presuđeno samo za zločine u Kijevu i okolici, a za Škabrnju nije podignuta ni optužnica. DORH je haaškom tužiteljstvu trebao bolje argumentirati zbog čega je optužnicu trebalo proširiti i na ono što je bilo u Hrvatskoj", zaključuje Sloković.

Time ga oslobađaju dijela zločina koje je počinio, što znači da smo po Brammertzovu mišljenju mi Hrvati, manje vrijedan narod, kaže potpredsjednik HDZ-a Ivan Jarnjak

Potpredsjednik HDZ-a Ivan Jarnjak napominje da će suđenje Mladiću, ne proširi li se optužnica i na zločine u Hrvatskoj, biti nepotpuno. Time ga oslobađaju dijela zločina koje je počinio, što znači da smo po Brammertzovu mišljenju mi, Hrvati manje vrijedan narod. Ono što je Mladić činio u zaleđu Zadra i Šibenika, to nije ništa, a naše oslobađanje vlastitog teritorija proglašavaju zločinačkim udruživanjem.

Zastupnica SDP-a Ingrid Antičević Marinović kaže kako se nakon Brammertzove odluke postavlja pitanje zašto naša pravosudna tijela nisu pokrenula postupak protiv Mladića za zločine u Škabrnji i okolici Zadra. Danas je lako reći: "Trebali smo", no treba podsjetiti da smo se zbog standarda EU-a i modernih zakonodavstava obvezali da nećemo suditi u odsutnosti.

Da smo ga ranije osudili u odsutnosti, mogao je dobiti i 20 godina zatvora, kolika je bila maksimalna kazna u vrijeme kad je počinio zločine, dok bi u Haagu mogao dobiti 40 ili 60 godina ili doživotnu kaznu. Trebalo je, dakle, odvagnuti ta dva momenta - suditi u odsutnosti ili čekati Haag, a to je bio izbor između Scile i Haribde. Mislim da je Mladića ipak trebalo osuditi u odsutnosti, iako bi dobio samo 20 godina, jer bi time bio osuđen, a žrtve bi dobile zadovoljštinu, o čemu također treba voditi računa, naglašava Antičević Marinović.

Hina