Čitatelji vole napetost, vole da ih se do odgovora na ključno pitanje vodi tako da bude neizvjesno do samoga kraja. Ali budući da je ovo pedagoški tekst, a ne novinarska napetica, odgovor ću podastrijeti odmah na početku. Kako Aca čita knjige? Nikako! Čita samo ono što piše na koricama, a i od toga samo ono pisano krupnijim slovima. Aca je Stanković, a knjiga je ''Lisabonski ugovor EU'' Davorina Rudolfa. Rudolf je akademik, a knjigu je izdala Hazu. Međutim, ima tu jedna nezgodna začkoljica, ispod onoga što piše krupnima bukvama, i što je Aca bez puno napora pročitao, ima još nešto sitnijim slovima pisano. Da je Aca uložio malo intelektualnog napora između dva odlaska u teretanu, pročitao bi sljedeće: Konsolidirani tekst ugovora o Europskoj uniji (Maastricht, 1992.) – Konsolidirani tekst Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Rim, 1957.): protokoli, prilozi i izjave. A da se Aca malo konsolidirao i pročitao knjigu kad već o njoj priča, pročitao bi na stranici 24. da sam akademik Rudolf priznaje da to nije prijevod izvornog Lisabonskog ugovora budući je on''teško uporabljiv u praksi jer sadrži samo izmjene i dopune'' druga dva dokumenta. Na stranici 25. Rudolf također kaže da će ''službeni tekst Lisabonskog ugovora'' biti objavljen ''nakon što Hrvatska postane punopravna članica EU''. Eto, kako Aca čita knjige. O tome kako Akademija izdaje knjige s lažnim naslovom, ne bih sada.

Dakle, tom je knjigom Aca Stanković mahao u emisiji Nu2 kad mu je gost bio Ante Prkačin, i tako faktično obmanuo gledateljstvo HTV-a da je prevedeno ono što nije prevedeno. Makar ne u knjizi u kojoj je Aca tvrdio da jest. Taj Lisabonski ugovor ili, bolje rečeno, Lisabonski fantom politički je katekizam dolazećih dana. Šteta samo što nam, iako ćemo živjeti po njemu, neće biti dostupan, baš kao ni Biblija srednjovjekovnim kršćanima koji nisu znali jezik. Ima neke duboke mudrosti europskih ''duhovnika'' u tome. I kršćanstvo je doživjelo raskole kad je Biblija postala dostupna masama. Zato Lisabonski ugovor treba zaštititi od neukih. I zato je, dijalektički gledano, Aca na tragu više istine iako se ono što tvrdi ne slaže s činjenicama. Tim gore po činjenice. A i moja pedagoška nastojanja koje je vrijeme evidentno pregazilo. Sviđalo se kome to ili ne, dolazi vrijeme Acina čitanja knjiga. I stvarnosti.

Damir Pešorda