Ne dogodi se jednom u životu da izjutra otvorite oči misleći da je pred vama još jedan divan, suncem okupani dan, a na kraju se isti pretvori u mučnu epizodu začinjenu nekim događajem koji vam nikako nije dobro sjeo. Vašem se autoru to dogodilo jer mi splitski Pride i na današnji dan izaziva određenu mučninu koju je teško definirati.

Kad vam dan obilježi mučan događaj impregniran nasiljem, ružnim porukama, prijetvornim i sumnjivim motivima organizatora te medijskim manipulacijama teško možete ostati zadovoljni u kakvom je tonu proteklo 24 sata vašeg života koje nikad više nećete vratiti. Još jedan djeličak života je potraćen na sekiranciju oko gluparija, ali ne možete si pomoći. Ovakvu Hrvatsku jednostavno ne želite, a drugačije nema ni na vidiku. Što vam preostaje osim se živcirati i pokušati utjecati na ljude oko sebe?

Ja kao hrvatski nacionalist, koliko god to ovih dana bilo nepopularno "zanimanje" pa eto da i ja ovom prigodom "iskoračim", prije svega želim sretan i zadovoljan hrvatski narod te stabilnu i funkcionalnu hrvatsku državu. Trenutno nemam ni jedno od tog dvoje, a vlak života prolazi kroz stanice i stanice na koje se više nikad neće vratiti. Idealistu poput mene jednostavno smeta činjenica da nam godine prolaze, a mi se i dalje valjamo u balkanskoj žabokrečini nasilja, primitivizma, prizemnih i neprigodnih političkih poruka i jugokomunističkog revivala od strane nekih krugova u svakoj mogućoj prilici. Jučerašnji događaji idu toj tezi u prilog jer su pokazali koliko je naše društvo u stvari trulo i potpuno krivo nasađeno, i to gledajući iz obje suprotstavljene perspektive. Splitski Pride je od dalmatinskog grada iznimne ljepote i tradicije u prelijepo subotnje rano poslijepodne napravio bojište na kojem se vodila bitka u kojoj nema pobjednika jer ni jedna strana nije niti u korijenu svojih djelovanja ponudila rješenje koje se traži - kako da svi živimo normalno i mirno u svojoj stoljećima sanjanoj državi. I dok jedna strana misli da joj sloboda govora daje pravo na sve pa i na očite provokacije većine koja je u Dalmaciji podosta konzervativna, druga strana misli da je zbog svog tradicionalizma pozvana suditi onima koji se ne uklapaju u mainstream. Pa i kamenovati ih u starozavjetnom stilu, iako Isus kaže da prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha. U ovoj našoj državi bezgrješnih koji misle da su pozvani uređivati tuđe živote i moralne vrijednosti očito ima na bacanje.

Volio bih samo na trenutak biti u glavi onoga koji se probudi u prelijepo subotnje jutro i odluči da će provesti dan gađajući većinom feminizirane muškarce i s njima solidarne žene bocama i kamenjem u glavu, a ostatak dana čamiti u policijskoj postaji dok mu se smiješi višemjesečno pojavljivanje po sudovima. Esencija ovakvog ponašanja je čista mržnja prema drugačijem i patološka nadmenost koja zabludjelom pojedincu ulijeva vjeru da je samo ono njegovo ispravno i jedino prihvatljivo. Nasilje ovakvog tipa ne može se ničim opravdati jer, osim što je takvo ponašanje samo po sebi neprihvatljivo, ničemu što bi se moglo smatrati iole korisnim, gledano čak i kroz prizmu nekog homofoba, ono ne može doprinijeti. Ako već ne volite gay populaciju i ne želite ih u svojoj blizini, a u slučaju da niste masovni ubojica, morali bi znati da kamen u glavu nekom homoseksualcu neće promijeniti ništa. Ta osoba neće nestati s planete kad se tvrdi predmet koji leti iz "publike" spoji s njenim kranijalnim kostima, neće postati hetero nakon udarca u glavu, neće biti "čudesno izliječena" niti će se vjerojatno pomiriti s činjenicom da bi trebala živjeti kao pas jer joj "viši autoriteti" u obliku lokalnih "prosvjetitelja" koji se bave svakim samo ne sobom ne dopuštaju da živi život dostojan čovjeka. Dragi homofobi, nikakvo nasilje neće promijeniti baš ništa osim što će produbljivati podjele u našem društvu i dodatno ga trovati, slati lošu sliku o Hrvatima u svijet i davati medijima sa žuticom

To nas je dovelo do političke pozadine cijele priče, a ona je u ovoj našoj državi sveprisutna. Kao što svak od nas ima svoju "pozadinu", koju većina ipak ne koristi za neke djelatnosti, tako bez iznimke i svako društveno zbivanje u Lijepoj Našoj ima političku pozadinu. Gay Pride ovdje nije iznimka. Dovoljno je samo pogledati tko financira razne gay udruge i stvar postaje jasnija. Bez kontroverze, sukoba i javne demonstracije ugroženosti za njih neće biti novca, a mnogi "aktivisti" su svoju društvenu ulogu profesionalizirali i od nje dobro žive. Sukob je ono što oni žele isprovocirati, zato u prvi plan često guraju političke poruke koje nemaju veze s pravima gay populacije već samo dižu prašinu nadajući se da će masa kihnuti i nekakvim ispadom im otvoriti put ka El Doradu državnog proračuna i raznih europskih i svjetskih fundacija. Slike Marka Perkovića Thompsona ili Željka Keruma, poruke "Volim Srbina" i znakovlje vezano uz jugokomunistički režim u kojem, usput budi rečeno, homoseksualci nisu imali nikakva prava, služe samo tome da isprovociraju reakciju. Glupost i nepostojanje zdravorazumskog promišljanja kod homofoba ovdje ponovno dolaze do izražaja jer ti ljudi očito nisu u stanju shvatiti da je najbolji lijek protiv napadnog i agresivnog gay aktivizma - ignorancija. Ako netko misli da su s onim jučer gay, lezbijske i ine udruge spriječene u ponovnom dolasku u Split, taj ili je lud ili beskrajno naivan. Vratit će se one u Split i to još provokativnije i spremnije na izazivanje sukoba nego što su bile ovu subotu. Primitivna mržnja koja se prema njima kanalizira hrana je za isfrustrirane kolovođe tih udruga, a ugroženost koju prenose mediji puni njihovu kasicu. Svaki ispad zatucanih pojedinaca njima je kao sedmica na lotu - sretni su što su isprovocirali masu i još su bogatiji za ponešto kuna, eura ili dolara. Za njih je to win-win situacija, a za naše društvo veliki poraz.

Splitski Pride nije bio organiziran da bi splitski homoseksualci pokazali da su i oni dio grada Splita, da su svakodnevno prisutni među običnim građanima i da su sasvim normalan dio lokalne zajednice. Splitskih homoseksualaca jučer u toj povorci nije ni bilo. Cijeli show organizirala je feministička udruga iz Splita, uz podršku zagrebačkih i riječkih lezbijki. Vidite li vi tu negdje splitske gayeve?! Ja ne. Oni nisu ni nazočili događaju jer ovakve stvari njima samo štete. U svakoj dalmatinskoj sredini postoje ljudi homoseksualne orijentacije i jako su dobro znani u svojim lokalnim zajednicama, a opet, dosad nismo imali primjere medijskog izvještavanja koji bi pokazali kako su ti ljudi na bilo koji način maltretirani, bilo psihički, bilo fizički. Da je ono jučer bio skup splitskih gayeva i da su oni bili ti koji su odlučili prošetati svojim gradom umjesto "uvoznih gayeva iz vascelog Regiona" koji su ispolitizirali cijelu stvar, uvjeren sam da bi reakcija građana grada Splita bila uvelike drugačija. Ne treba zanemariti činjenicu da je dio jučerašnjeg nasilja bio planiran tako da bi bilo naivno očekivati da bi ono u potpunosti izostalo, no u velikoj mjeri bi reakcije ostatka građana bile blagonaklonije prema povorci, a prstohvat prvoklasnih budaletina puno bi lakše bilo neutralizirano. U takvim bi se situacijama dalo očekivati priličnu dozu dalmatinskog sprda i podbadanja koje bi vjerojatno, makar ne u potpunosti u duhu tolerancije, nasmijalo i domaće gayeve jer dalmatinskom mentalitetu je u sposobnosti ruganja koji put samo nebo granica. Ovako je politička strana priče, dodatno podebljana srpskim govornicima, političkim porukama i uspoređivanjem Splita s Beogradom pred više tisuća Splićana, samo doprinijela eskalaciji nasilja. Ni Split ni Dalmacija ne podnose uvozne trendove niti su imuni na prodavanje muda pod bubrege tako da je svima u hipu bilo jasno da cijela povorka nema veze s pravima splitskih homoseksualaca nego je koncipirana isključivo kao provokacija. To nikome od nas ne bi trebalo biti drago niti bismo trebali nastojati da se te stvari prešute i pomeću pod tepih uz isključivu osudu homofoba kako to po automatizmu ide. Obje strane pokazuju nedostatak elementarnog razumijevanja koje je potrebno da bi ovakvi eventi prošli bez incidenata. Iskreno, nijedna strana u stvari ni ne želi da incidenti izostanu. Jednima oni trebaju kako bi pokazali da je njihova djelatnost nužna i da moraju nastaviti istim metodama borbu koja svakom bitkom stvara sve više neprijatelja, ali i sve deblji bankovni račun, a drugima kako bi pokazali drugim hrvatskim sredinama tko je "pravi Hrvat". Nasilje afirmira vječnu žrtvu koja to dobro naplaćuje s jedne, a neki čudan vid hrvatstva s druge strane. Razumijevanja doslovno ni za lijek.

Kad smo već kod razumijevanja svakako je zanimljiva činjenica da su gay udruženja u pravilu najglasnija kad se radi o kritici Katoličke Crkve ili njenog financiranja iz državnog proračuna, a teško je ne primijetiti da nisu toliko savjesna kad se radi o financiranju njih samih i njihovih parada. Hrvatskoj dvije parade u tjedan dana nipošto nisu potrebne, pogotovo ako se uzme u obzir da im nazoči od nekoliko desetaka do par stotina homoseksualaca koji ne predstavljaju ni djelić sveukupnog broja gayeva u RH, osim možda dobar dio članstva raznih udruga i profitabilnih organizacija. Pusti novac na organizaciju i osiguranje koji curi iz "vjetrovitih" džepova poreznih obveznika mogao se puno bolje iskoristiti u doba krize, ali "aktivisti" će taj argument koristiti samo kad se radi o posjeti Pape Benedikta XVI. Republici Hrvatskoj. Ogledalo očito nemaju. I dok većina Hrvata stoji rastegnuto između totalnog primitivizma onih koji misle da su pozvani suditi drugima u starozavjetnom ili srednjovjekovnom stilu i "aktivizma" isfrustriranih gay aktivista koji svakodnevno demonstriraju da je u njihovim očima tanka linija između heteroseksualnosti i homofobije te su spremni svakome nalijepiti etiketu mrzitelja i šovinista, ova država i dalje tabori u kulturnom i moralnom glibu iz kojeg neće izaći bez razumijevanja. Razumijevanja među svima, na svim razinama i u svim prilikama. Naš je zadatak da budemo solidarni i da kao društvo shvatimo da nitko nema pravo onome drugome uvjetovati kakav će taj netko biti, koga će voljeti, a u koga vjerovati, sve dok ne krši zakone Republike Hrvatske. Kad homoseksualna zajednica postane solidarna s katolicima i podrži dolazak Svetog Oca koji raduje većinu hrvatske nacije i kad heteroseksualci u RH podrže prava homoseksualne zajednice jer ne žele da ijedan Hrvat u hrvatskoj državi proživi život nesretan i neispunjen onda ćemo moći svi skupa održavati nešto što se naziva Paradom ponosa. Dotad jednostavno nemamo na što biti ponosni. materijal za manipulacije kojima sva krivica pokretom pera bude bačena s primitivaca i nasilnika na "zle desničare i nacionaliste", a Split biva proglašen gorim od, po ovom pitanju, uberprimitivnog Beograda. Ako dosad niste shvatili da vaše ispade koriste za obračun s jednim dijelom političkog spektra, ali i jednim dijelom Hrvatske, lijepeći im nove etikete nazadnosti, zatucanosti i primitivizma onda bi udarac u glavu puno više koristio vama nego pripadnicima gay populacije, transrodnoj ekipi ili kako li već idu ona četiri slova koja ih sve objedinjuju.

Gustav Antunović