Iz dana u dan postavljam si isto pitanje. Od kuda proizlazi ta ljudska potreba za moći, za kontrolom nad drugim ljudima

Prisjetimo li se cijele naše povijesti, jedino čega se sa sigurnošću uvijek možemo sjetiti jesu ratovi. Borbe čovjeka protiv čovjeka, države protiv države, čovjeka protiv ljudi, ljudi protiv čovjeka i.t.d. Što se više krećemo u budućnost sve se više osjeća ta opsjednutost dominacijom - tehnološkom, financijskom, svjetonazorskom. Jedina razlika je ta što su borbe naše povijesti bile transparente. Krvavi mačevi, konjska rzanja, zvukovi boli jasno su označavali borbu. Borbu za vlasništvo.

Borba danas mnogo je diskretnija ali zato agresivnija i prodornija. Ona je sveobuhvatna. Napada naš um.Tihe, elitne korporacije zauzele su svoje mjesto pod suncem, te se pomahnitalo trgaju za kontrolu nad svijetom, nad ljudima i zemljinom jezgrom.

Ljudi zatvoreni u sisteme pravila uhvaćeni su u mrežu brandova. Problematiziranja i najbanalnijih stvari. Od svega se radi politika, novac, zvijezde. Kao da svijet postoji tek od danas. Govore nam koliko smijemo biti teški? Koliko nakvarcani? Koliko liberalni? Koliko otkačeni a koliko ne? S kim smijemo spavati a s kim ne? Tko je poželjan a tko nije? Što trebamo čitati? Kako preodgojiti mamu? Kako baku strpati u starački dom i kupiti joj loptu da vježba pilates i još nam se sprdaju sa reklama dok slušamo bajku o Gregoru. Ali ovca ostaje ovca i njegova kartična i telefonska kontrola je neizbježna kao i moja. Bankovne kartice, popust kartice, lozinke, ankete, istraživanja, zavirivanja, brojevi, logiranja sve su to finte kojima se razbija jedinstvenost i posebnost jedinke. Osoba postaje broj, evidentiran od strane zakona. U Austrougarskoj monarhiji Židovi su nosili žute kokarde, u nacizmu brojeve, uvijek je tu bio žig zvijeri. Danas nosimo OIB na svakom šalteru, sutra nećemo morati ni beknuti ( i tako nemamo što pametno za reći). Čip će otkriti sve naše tajne i komunicirat ćemo senzorski, onako kako komuniciraju amebe i ostali beskičmenjaci dok ih gledamo pod mikroskopm. Pravo je vrijeme da se zapitamo tko kome smije postavljati zakone koji krše čovjekovu slobodu, te zašto mi kao krajnji konzumenti tih zakona nemamo ni pojma da oni postoje. Zašto ja ne smijem jesti guravi krastavac ako se to meni sviđa i zašto ne smijem reći da mi se zvjezdice gade, kao i piramide, jer iskaču sa svakog artikla.

Zašto iako svjesni oka “nadčovjeka” koji nas uporno gleda na svakom uglu samo odmahujemo rukom kao da nam je dosta tih tzv. teorija zavjere i prianjamo sve dublje uz hobotnicu programiranu iz kontrolnog centra?.

Codex Alimentarius jedan je od takvih zakona. Tihi ubojica ljudi. Zašto tihi? Zato što je njegovo postojanje enigma, svi nešto znaju, nitko ne zna ništa, forumi su pretrpani diskusijama, mailovi upozorenja kruže internetom,

No da pojasnimo, Codex Alimentarius odnosno zakon o prehrani Europska Unija prihvatila je još početkom 90-tih (sofisticiranija izvedba austro-ugarskog zakona o hrani) te tako manipulativno povezala sve članice i buduće članice u jednu veliku prehrambenu zonu prepunu genetski modificirane hrane od koje oboljeva ljudsko tijelo jer hrana se po tom zakonu ne tretira kao izvor i sredstvo života i zdravlja već samo kao roba. Dakle isto je jedem li Puma patike ili rajčicu iz Španjolske. Ako oni propišu da rajčica mora izgledati kao patika, mogu biti sretna da su mi uopće dozvolili da jedem tu patiku. S vilicom i nožem, kao Charlie Chaplin u onom nijemom filmu o kožnoj cipeli i beskrajno tužnoj prići o gladi.

Ništa se tu promijenilo nije. Taj nijemi film i dalje traje.

Kontrolu nad europskim sjemenom ima korporacija Mansanto, kemijska industrija koja patentira sjeme i suvlasnik je bezbroj farmaceutskih firmi a novce iliti dionice u Monsantu i tvornicama lijekova imaju svi iz grupe G8 npr, pa i onaj veliki filantrop Bill Gates, koji bi uz to procijepio cijelo čovječanstvo pa tko živ a tko mrtav. Monsanto, dakle želi banku sjemenja samo za sebe. Ej ljudi! Sjeme je život! Dakle, on želi imati život samo za sebe. Moram ga kupiti od njega, a to se skupo plaća. Život za život. Gdje smo došli mi Gregori? Sjemenje zrače, pod krinkom ljepšeg, svježijeg izgleda, meso i mliječne prerađevine podvrgavaju se Mansanto aditivima, hormonima rasta te Mansanto antibioticima. Codex Alimentarus podržava ne označavanje genetski modificirane hrane. Oni djeluju pod maskom zaštite svojih potrošača, lakše povezanosti i transporta hrane tako da ćemo uskoro svi nositi maske da ne bi ne daj Bože, udisali miris ruža ili jagoda iz bakinog vrta. Pritiom ubijaju naše zdravlje ubijajući nam vlastitu proizvodnju zdrave prehrane. Ubijaju naše obrtnike, stočare, ratare zakonom ih obvezujući na Mansanto sjeme koje ne samo da uništava prirodne elemente u hrani neophodne za ljudski razvoj nego uništava i zemlju te ju prilagođava za masovan uzgoj umjetne hrane. Njihovo sjeme se dalje ne razmnožava.

A mi?

Ako ste sada pomislili da nas ti nadljudi pokušavaju ubiti možete odahnuti na neko vrijeme. Njihov primarni cilj je sve nas omutaviti i slušati naše blejanje. Njihov cilj je povezati se s drugim korporacijama te od ogromne količine ljudi napraviti pogon za vlastite vizije. Zanimljivo kako je baš Mao Ce Tung, onaj koji je pobio više ljudi nego svi Khmerovi zajedno, smislio ono - Neka cvijeta tisuću cvjetova – i onda ga citiraju svi veleučeni i zajedno s njim nas trpaju u iste uniforme i viču, we can, we can ili Arbeit macht frei. Onaj ostatak koji ne bude u stanju se prikloniti taj će dio biti odstranjen. Bijeli luk iz Kine koji svaki dan jedemo uzgajaju ZA NAS besplatno Kinezi po masovnim logorima ispod kineskog zida. O tome nam ništa nisu rekli kad je bila Olimpijada, baš čudno. Zato nas i uče po školama kako je bitno gurati se prema vrhu neke institucije jer što si višlje veća je mogućnost da ćeš baš ti postati počasni sluga sluge na vrhu piramide.

Sve to u svrhu masovnog porobljavanja i manipulacije. Novac - moć - kontrola. Nesvjesni tolike količine zla, mi bezjaci, uporno šutimo i gledamo kako s naših tržnica, iz naših dvorišta nestaje domaća hrana, proizašla iz rahle zemlje pune tradicije i prošlosti. Zamjenjuje ju nabrekla obojana kruška umjetno proizvedenog soka. Nismo niti svjesni kako će kroz nekoliko godina nestati sva kultura proizvedena na našim poljima, zamijenit će ju tvornice koje imaju za cilj bolest, epidemije, masovna cijepljenja. Zašto bolest, pitate se? Zato da bi nas mogli liječiti. Farmaceutske korporacije nalaze se na vrhu piramide po moći i novcu. Svakodnevno se bore za moj kolesterol, moje stresove, vade mi mast, pikaju me i ugrađuju nove metale u moju tjelesnost, pa već sam davno kiborg samo još malo. Još smanjiti ovo, dodati ovo i bit ću uskoro perfektan leš, bez vode i hrane, sve po Codexu.

Crne ovce kontroliraju bijele sve dok tamo nekoj ne eksplodira avion ili uleti sobarica. Naša sloboda zavisi od sobarica, Al Kaide, bakterija Colli i ostalih sitnih stvari, kako to već je u toru. Dajemo im moć da nas hrane, ni to ne možemo sami, ovisni smo o njihovim lijekovima i steroidima. Prava stoka za klanje. Farmaceutske kompanije samo su dodale svoj umjetni proizvod pod osnovne namirnice, a kamilica (znate onu, blag kao kamilica) više neće smjeti rasti, tako su zapovijedili ti bankari. Ono, dođu pod moj orah, pokupe sve male, pametne plodove i zapovijede orahu da više ne raste. Ako bude rastao, platit ću globu ili me možda bace pod koneski zid. Zato ja već sad cvilim dok ga gledam kako buja kao čudovište iz neke stare slikovnice kad su djeca još čitala slikovnice ili bar gledala. Kemijskim procesima ozdravit ćemo i od te bolesti, listanja starih, Kirinovih slikovnica. Mjere nam klikove, čine nas ovisnima o svojim bajkama, svakim danom nikne nova bolest, novi jaz,novi potres. Avioni ne lete jer se na Islandu puši, u školama se ne uči matematika jer se svi pripremaju za potrese, svijet se raspričao o nedostatku hrane, odnosno prevelikom broju ljudi i premalom broju obradivih površina, mojim kukuruzom lože automobile i viču eko – eko – sve više mi to liči na ga- ga, i sva ta krv sa pozornice , kako to čudno diše, kao da je Krleža još živ. Problem – rješenje- Endloesung.. S novim terminator sjemenom ima više hrane, bar bi trebalo biti ili tu netko laže. Naše rijeke, naši izvori već odavno predbilježeni za privatizaciju, za otpis, u smeće! Reciklirana nacija. Šta će nama zdrava voda, naša voda, koliko je flaša u Kauflandu! Samo čekam dan kad će naše vijesti objaviti kako je voda koja sada teče u našim slavinam bolesna. I kako sad žedni preko vode moramo hitno i Lidl ili Konzum. Po mrtvu vodu. Steriliziranu. Voda je izvor života. Šta će nama život kad imamo Jamnicu. Ako niste znali voda obuhvaća 70 % ljudskog tijela. Što znači da korporacija u svojim rukama drži 70 % svakog čovjeka u svojoj flaši – nešto kao Aladin. Duh iz boce. Ti bajkoviti obrasci u našim životima, kao da je manipulacija upisana u ljudsku baštinu. To se sve zove mega - kontrola.

Možemo se samo zapitati kad je to čovjek počeo gubiti vlast nad samim sobom? Kako je tako nečujno mogao dopustiti da ga se uvede u tu manipulativnu sferu, kao da smo svi u Matrixu. Izvlačimo se na izmišljene ideologije - primjerice demogkraciju i glasamo kao pačići jen, dva tri, više nikog nema, samo jedan lijevo i jedan desno, semafor i ajde, oprez reda radi, slabašan privid stvari, dok monitoring od strane šačice ljudi svakodnevno poteže konce. Dopuštamo tom kazalištu sjena da nas proučava i zloupotrebljava kao da smo ovce. Ovca Gregor iz reklame za novce iz tvrtke za prisluškivanje samo je još jedna ovca nad ovcama. Crna ovca koja glumi jarca. Nacizam na globalnoj razini čuči u svakom novoj uredbi, proglasu, zakonu. Sa smiješkom i “dijalogom” vezujemo si ruke kao da vežemo kravatu. Jedina je razlika što smo tada imali konkretnog Hitlera a sad mrežu malih hitlera koji gledaju u “OKO” i “OKO” gleda njih i svi se boje svih, svi su promatrani, probrani, disciplinirani po psiho tečajevima, seminaima, svatko zna sve i ništa, vrtnja u krugu od vijesti do vijesti, od skandala do skandala. Ljudski mozak, što je to?, u reklamama, ga nema, dakle ne postoji.

Postoji samo PR, korumpirane institucije , škole za savršene nezaposlene, nemisleće u globalu. Sistem savršenih menagera, toliko uspješnih da mi prodaju i ovce i novce. Pa zašto onda da ne blejim?

Zrinka Kasapić