Hrvatska javnost je podijeljena u mišljenu u svezi događaja na Gay paradi u Splitu, za i protiv. To nije pravo stanje stvari, kao i sve podjele i ova je stvorena, rekla bih umjetno i ne odgovara realnosti. Mediji danima prepričavaju, raspliću događaj, javne osobe seciraju, ograđuju se, deklariraju se, iznose svoja stajališta no realne, otvorene, smišljene, edukativne debate nema.

Neke od javnih osoba su počele prostačiti, pisati članke prepune porno detalja, neke smatraju da je Hrvatska bolesna i da je treba liječiti, što je meni osobno smiješno i opasno jer je civilizacija do prije nekog vremena razmišljala o liječenju bolesti zvane homoseksualnost a sada je situacija potpuno suprotna i trebalo bi liječiti heteroseksualce.

Javnost nije podijeljena jer ne postoje samo dva stajališta već  više njih:
- oni koji osuđuju nasilje i požurili su se deklarirati kao prijateljske prema gay populaciji (među njima je najviše onih koji tako postupaju zbog političke korektnosti )

- oni koji osuđuju nasilje i deklariraju se kao prijateljske prema gay populaciji zbog svog osobnog i iskrenog stava

-oni koji osuđuju gay osobe kao nastrane i protuprirodne kao i parade te ne osuđuju nasilje ali ga ni ne provode ili osuđuju nasilje jer ga osuđuju i  inače ali u ovom slučaju nisu sigurni u osudi ili u izjavama nisu izričiti u osudi (zbog neimanja drugih instrumenata djelovanja u provođenju poštivanja i njihove volje)

nadalje:

-oni koji su svoj stav iskazali nasiljem izvikivanjem raznih uvreda i prijetnji (zbog svog stava prema paradi a nemanja načina i instrumenata djelovanja preko kojih bi se uvažilo i njihovo mišljenje po kojem ne mogu prihvatiti ono što se do prije nekog vremena i kroz cijelu povijest označavalo i vrednovalo kao bolest, nastranost, protuprirodno ponašanje a sada vrednuje drugačije)

-oni koji su svoj stav iskazali fizičkim nasiljem (zbog svog stava prema paradi a nemanja načina i instrumenata djelovanja preko kojih bi se uvažilo i njihovo mišljenje po kojem ne mogu prihvatiti ono što se do prije nekog vremena i kroz cijelu povijest označavalo i vrednovalo kao bolest, nastranost, protuprirodno ponašanje a sada vrednuje drugačije)

-oni koji se izražavaju najviše ili jedino putem nasilja te im nije bitan povod zbog kojega će izazvati i prisustvovati nasilju i nasilnim prizorima i događajima, koji ih najčešće prvi izazivaju  i generiraju

-oni koji  su protiv nasilja i nisu protiv gay parada, no smatraju da ne treba dati ikakva prava gay osobama, pošto se većinom izjašnjavaju o pritivljenju nasilju i ne smetaju im parade teško će govoriti i o svom stavu po kojem smatraju da LGBT osobama ne bi dali prava koja ovi traže

-oni koji su mišljenja da su parade ono što je upitno i čemu se protive, a gay osobe prihvaćaju kao punopravne članove i za koje misle da trebaju dobiti neka ili sva prava (o pravu na usvajanje potrebna opsežna studija...), među njima sam i ja

nadalje:

-oni koji su prisustvovali ovoj gay paradi te su doživeli traumu čak i strah za vlastiti život, pripadnici su LGBT populacije

-oni koji su prisustvovali ovoj gay paradi te su doživeli traumu čak i strah za vlastiti život, nisu pripadnici LGBT populacije

-oni koji nisu prisustvovali ovoj gay paradi ali su članovi iste populacije te oštro osuđuju događaje, osjećaju se izazvanima te se neki ponašaju i osvetnički

-oni koji su pripadnici LGBT populacije ali ne prisustvuju inače paradama jer ih ne odobravaju

-oni koji su pripadnici LGBT populacije ali ne prisustvuju inače paradama jer se ne žele deklarirati iz raznih razloga

nadalje:

-oni koji su privedeni od strane policije prije početka parade te su zadržani do završetka a zbog akcije sprečavanja nereda bilo zato jer su sumnjivi, poznati zbog nekih svojih stajališta po sličnim i drugim pitanjima, jer nisu imali uza se osobnu iskaznicu, jer su se našli na krivome mjestu u krivo vrijeme a imaju bilo koji od navedenih stajališta

nadalje:

-one osobe i mediji stranih država koji osuđuju događaje, čak neki i prijete sankcijama i etiketiraju cijelu državu, osvetnički su raspoloženi, traže toleranciju a sami je ne nude, nisu sagledali događaje u širem kontestu (Hrvatska zemlja, tradicija, uređenje, bliska prošlost)

Vjerojatno ima još varijacija stavova no navela sam sve koje sam ja uočila.

ZA PARADU

Sloboda govora, sloboda izražavanja, sloboda traženja prava

PROTIV PARADE

Neprimjereni sadržaji koji graniče ili su bliski pornografiji (u zapadnim zemljama), promoviranje kiča i trasha, dvosmisleni porivi jer parade su svrha sama sebi, ne vjerujem da bi se prestale održavati kada bi LGBT populacija dobila sva tražena prava. Mnogi navode kršćansku tradiciju, tradiciju uopće, izopačenost, protuprirodno ponašanje...

POLITIČKA KOREKTNOST

Tolerancija koju zagovara zapadni svijet i koju uvozimo, bez kriterija, analiza, debata, znanstvenog pristupa kao što smo uvezli i ostale proizvode te iste civilizacije, je u svojoj osnovi licemjerna i postignuta egoističnim porivima političara koji se bave direktno ili indirektno politikom a korist koja im donosi dobit je jedini ili glavni razlog njihove tolerancije. Ovakvo ponašanje ne donosi korist za društvo jer je tolerancija umjetno stvorena, pojedinci su izgubili slobodu govora i izražavanja jer će biti označeni kao nazadni. Tolerancija u ime koje je opet žrtvovana nečija sloboda nije tolerancija u pravom smislu riječi.

NASILJE

Događaji na paradi u Splitu su izbacili u prvi plan ono najupečatljivije i najkontroverznije, samo nasilje koje je zapečatilo prvu paradu.  Pod nasilnim ponašanjem svrstano je fizičko nasilje od osoba koje se izražavaju većinom i samo nasiljem , od osoba koje nisu inače nasilne ali su se našle u situaciji koju nisu znale riješiti nego nasiljem, od osoba koje su izvikivale uredljive pa čak i prijeteće poruke, kasnije su čak svrstane i one osobe koje su želile opravdati nasilje ali nisu ga u nijednom gore navedenom obliku sprovodile na samoj paradi.  Nasilje nema opravdanja u smislu da bi ga se smatralo ispravnim putem u postizanju ciljeva no nasilje ne možemo spriječiti nasiljem jer je to generiranje nasilja i postizanje suprotnog efekta. Današnja civilizacija se ne nos i dobro sa nasiljem i ne prolazi ispit tolerancije same sebe, generira nasilje i uvijek ga iznova suzbija nasiljem. Tolerancija u pravom smislu riječi zahtijeva shvaćanje a shvaćanje nije moguće bez analize svih sudionika i čimbenika. Civilizacija i sama ima podvojen stav prema nasilju prema kojem je nasilje ponekad opravdano a ponekad ne. Rat kao krajnji oblik nasilja ima poštene nasilnike koji postaju junaci i zle nasilnike koji se označavaju kao diktatori. Svjedočili smo u našoj kratkoj povijesti koliko je rastezljiv taj pojam i kako današnja civilizacija nije u stanju procijeniti tko je tko u nekom sukobu i čak i ako zna tko je tko ne provodi iste kriterije kao što je bilo do sada uvriježeno sprovoditi. Svjedoci smo i nasilja u globalnom razmjeru koje se trenutno događa u Libiji u kojem zapadna civilizacija tumači da je opravdano da ona sama provodi nasilje nad nekim sa čijim se stavovima i ponašanjima ne slaže i daje sebi za pravo da ratuje u državama koje nisu izravno napale njih same. Ratuje zbog mira u svijetu.

Hrvatska javnost se ponijela i poslije događaja, nasilno u načinu koji je sagledavala događaj. LGBT populacija je tražila ostavku ministra policije, pojedinci su prozivali nasilnike, etiketirali ih mada su i mnogi od tih, (nazovi) nasilnika isto i samo to činili, etiketirali, bilo je mnogo niskih udaraca a jedan od najgorih je objavljeni članak u Jutarnjem listu (Morgenblatt) u kojem je Gradonačelnik Splita i još neke osobe iz javnog života Splita okrivljeni za događaje a da stvarno nisu imali krivice, rekla bih, ponašali su se politički korektno, no problem je nastao jer svi, kao znamo što oni ustvari misle. Ukratko nasilje se nastavilo preko medija, većina se ponašala gotovo izbezumljeno bez ikakvih kritičkih stavova, mnogi su se prepali za sebe te su se svim silama trudili dati svoj obol linču prema nasilju, prema primitivizmu te je konačna slika svih s udionika, svih nas, slika nerazumijevanja, primitivizma, dvostrukih kriterija jednom riječju netolerancije. Toleriramo ono što smo prinuđeni da toleriramo ali iskaljujući svoj bijes i netoleranciju prema suprotnom od onoga što smo zdušno prihvatili tolerirati. Pali smo na ispitu tolerancije i zato jer lice koje smo zadnjih dana pokazivali je bijesno lice nacije.

No nije sve tako crno imamo još vremena kada se ohlade glave, razgovarati otvoreno, iskreno kako bi bili društvo koje brine o svima i onima koji ne shvaćaju i onima koji ne prihvaćaju, o svima koji su drugačiji jer su se takvi rodili, takvima ih je odgojilo društvo, i nasilnike i LGBT osobe i konzervativne i kontroverzne i naravno one licemjerne.

NASTAVIT ĆE SE...

Eva Tokić