Međugorje je bilo jedno obično hercegovačko, katoličko, hrvatsko selo koje se isticalo s velikim betonskim križem na brdu, koje je visoko oko 450 metara, koje se od 1933. zove Križevac.

Te jubilarne, tisuću devetstote godine seljani Međugorci su odlučili, u spomen Isusove smrti i Uskrsnuća, podići veliki betonski križ na Križevcu. I to svojim vlastitim sredstvima, bez tehničkih pomagala onoga vremena. Samo koliko je znoja proliveno dok se taj križ podigao na tome hercegovačkom kamenjaru. I sve od tada mještani kažu da su prestale redovite tuče tim mjestom, koje su znale nanositi ogromne štete vinogradima, duhanu i usjevima Međugorja. Kao da je zavladala nova klima Međugorjem i novi katolički duh. Ljudi su postajali još složniji i pobožniji, sve do Ivandanskog svitnjaka 1981. godine.

Tada se u Međugorju, na domak tog križa, na Podbrdu, dogodio povijesni događaj Marijina ukazanja toj šestero sada diljem svijeta poznate djece Vicki, Ivanu, Mariji, Mirjani, Ivanki i Jakovu, među njima najmlađemu dječačiću. I sve od onda kroz minulih 30 godina, sve do sada, neki odrasli vidioci tvrde da imaju Gospina viđenja, koja im se predstavila kao Kraljica Mira i koja ih stalno naziva "Dječicom". Nitko od tih vidjelaca nije postao zaređenom, posvećenom osobom Katoličke Crkve. Svi su se normalno udavali i ženili katoličkim brakom, tako da svi imaju sretne obitelji i potomstva. Djeca su tvrdila da je to posljednje Gospino ukazivanje ljudima na Zemlji, nakon Guadalupe, Lurda i Fatime, od poznatih svetišta. Nitko od Međugorskih vidioca ne poriče svoja viđenja. Dapače svi trajno tvrde isto! Međugorje je od običnog hercegovačkoga sela postalo prava oaza jednoga mjesta, u kojemu neprestano niču nove zgrade i hoteli.

Neprestano se u Međugorje slijevaju više milijunska mnoštva, iz cijeloga svijeta, sa svih kontinenata. Okomite kamenjarske staze, na Podbrdo i Križevac su se izlizale kao riječno kamenje. Svakoga dana ljudi svih naroda, rasa i jezika putuju ovim stazama na Podbrdo, mjesto prvih ukazanja, kao i Križnim putem na Križevac. Na mjestu prvih ukazanja, bogati južni Korejanac podigao je lijep kip Gospe Međugorske, koja mu je u Međugorju ozdravila bolesnog sina. U Župnome uredu ima na stotine prijavljenih hodočasnika koji tvrde da im je Gospa Međugorska uslišila molbe i pomogla u zdravlju duha i tijela. I neovisno od svih onih koji sumnjaju u Gospina Međugorska ukazanja, Međugorje je zaživjelo. Smatra se da je preko trideset milijuna hodočasnika već posjetilo Međugorje. Pa i oni koji još sumnjaju u Međugorska Gospina čuda dobro znaju kako Gospa nije ni slijepa ni gluha da ne bi vidjela ta ogromna mnoštva hodočasnika, koji joj se mole i vape za vjerom i pomoći.

Među onima koji sumnjaju u Gospina čuda u Međugorju je i Mostarski biskup kojemu Međugorje pripada. Mostarski biskup, gospodin Ratko Perić, je vrlo obrazovan čovjek koji je napisao brojne vjerske knjige među kojima i jedan "Dekalog", analizu biblijskog Starog zavjeta. U tim svojim analizama gospodin Biskup se poziva na sve one tvrdnje iz židovskog života Staroga Zavjeta i vjeruje svemu, od postanka do Abrahama i Mojsija, od prije dvije tisuće godina prije Krista, a ne može povjerovati hercegovačkoj djeci koja sigurno spadaju među najiskreniju, najpošteniju djecu, koja znaju da bi bio grijeh lagati. Ali sve da je šestero djece izmislilo Gospina ukazanja, zar su išta ljepše mogli izmisliti? Zašto se onda i drugi ne bi poslužili grupom djece?!

Nema onih koji se u Međugorju ne osjećaju svetije! Samo one koji su vjerovali Krist je mogao liječiti. "Vjera te je tvoja izliječila!", toliko je puta govorio svima onima koje je ozdravljao!

Uz tridesetu obljetnicu Međugorskih ukazanja!

Mate Ćavar

Vezani članci:

- Međugorje: U subotu 30. obljetnica ukazanja

- Međugorje: Na 30. obljetnicu 100.000 hodočasnika i mise na 20 jezika