Arhiva članaka HRsvijet.net
Zoran Milanović: Od Granić-Sanaderovog MVP-a, preko Nagornog Karabaha i Bruxellesa, do Banskih dvora
Politički životopis lidera Kukuriku koalicije Zorana Milanovića, odnosno njegov politički put od MVP na Zrinjevcu, preko Nagorno Karabaha i Bruxellesa, do Banskih dvora "secirao" je današnji Vjesnik. naglašavajući samo jednim dijelom činjenicu kako je njegov političko-diplomatski uspon zapravo počeo u Granić-Sanaderovom MVP, daleke 1993. godine...
Karijeru započinje 1993. u Granić-Sanaderovom Ministarstvu vanjskih poslova. Prije toga je kratko radio na Trgovačkom sudu.Iduće godine proveo je 45 dana u mirovnoj misiji u Nagornom Karabahu. Od 1996. do 1999. radi kao savjetnik u hrvatskoj misiji pri EU i NATO-u u Bruxellesu, gdje je završio poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava i stekao titulu magistra.
>>Nobilo, Prodanović i Slokovićka u stožeru Kukuriku koalicije
Od 1999. ponovno radi u MVP na Zrinjevcu, a iste godine učlanjuje se u SDP, koji u siječnju 2000. dolazi na vlast. Milanoviću je tada povjerena komunikacija s NATO-om, a 2003., uoči SDP-ova poraza na izborima 2003., postaje pomoćnik ministra vanjskih poslova.
>>Kolumna Ilije Zovka: Do kada "dečki"?
Odlaskom SDP-a u oporbu počinje Milanovićev politički uspon; 2004. izabran je u Glavni odbor stranke, a 2006. kraće vrijeme obnaša dužnost stranačkoga glasnogovornika. Iste godine imenovan je za SDP-ova koordinatora u IV. izbornoj jedinici na predstojećim parlamentarnim izborima, no bolest predsjednika stranke Ivice Račana u potpunosti mijenja njegove planove.
Nakon što je Račanovom ostavkom, nedugo prije smrti, počela utrka za njegova nasljednika, Milanović 21. travnja 2007. na Glavnom odboru SDP-a prvi najavljuje kandidaturu, što je dočekano odobravanjem. Račan je, naime, u tekstu ostavke pozvao SDP-ovce da pronađu novu snagu, a mnogi su smatrali da je pritom mislio upravo na Milanovića. Na konvenciji SDP-a 2. lipnja Milanović je u drugom krugu pobijedio Željku Antunović sa 150 glasova prednosti i time postao drugi predsjednik SDP-a. SDP je u to vrijeme bio na vrhuncu popularnosti, što se tumačilo pijetetom prema Račanu, ali i pozitivnim učinkom koji je izazvao izbor njegova nasljednika. Na parlamentarnim izborima 25. studenoga 2007. SDP tijesno gubi od HDZ-a, ali osvojenih 56 mandata najbolji je izborni rezultat SDP-a u povijesti. Ipak, HDZ je u kampanji vješto u svoju korist iskoristio teme koje je Milanović otvorio, poput ukidanja prava glasa Hrvatima izvan Hrvatske, pa se novi lider SDP-a suočio s kritikama da je svojim političkim neiskustvom upropastio pobjedu koja je bila gotovo na tanjuru. Unatoč tome, Milanović u svibnju 2008. osvaja i drugi mandat na čelu SDP-a, oslanjajući se na dio stranačkih veterana, ali posebno na mlade stranačke dužnosnike koji su zahvaljujući njemu 2007. izabrani u Sabor.
Milanoviću se prigovaralo štošta - da prekasno reagira na događaje, da nije dovoljno aktivan u Saboru, da je netaktičan prema suradnicima i elitist koji ne poznaje stvarne probleme hrvatskih ljudi, da je nesposoban obračunati se s Milanom Bandićem i najvažnije - da se nije nametnuo kao lider oporbe i kvalitetna alternativa suparnicima iz HDZ-a, Ivi Sanaderu i Jadranki Kosor. No, Milanović je do sada povukao dva politička poteza koji su se dugoročno pokazali uspješnima. Podupro je kandidaturu Ive Josipovića za predsjednika Republike i u srpnju 2009. počeo pregovore s HNS-om i IDS-om o stvaranju koalicije za iduće izbore kako bi stvorili što kvalitetniju programsku platformu i izbjegli zamke D'Hondtove metode. Uvjerljiva pobjeda Kukuriku koalicije nad HDZ-om dokaz je koliko je to bio pun pogodak, piše današnji Vjesnik. Zoran Milanović rođen je 30. listopada 1966. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu (Centar za upravu i pravosuđe) i diplomirao na Pravnom fakultetu kao izvrstan student, nagrađen Rektorovom nagradom. Oženjen je i ima dvoje djece.