S Pupovcem kao predstavnikom, srpska manjina u Hrvatskoj ostaje incidentno ruglo!
Prije ili poslije srpska manjina u Hrvatskoj morat će odlučiti tko će biti njen predstavnik i hoće li konačno izabrati čistu osobu, onog tko će najbolje zastupati interese manjine i poraditi na njenom imidžu.
Ako i dalje podupire Milorada Pupovca, njegov komunistički ateizam i četničku politiku prisajedinjenja sa Srbijom – te prihvaća Pupovčevo arbitriranje tko hoće a tko smije biti u Vijeću za nacionalnu sigurnost – srpska manjina u Hrvatskoj samo nastavlja s agresijom na Hrvatsku i Domovinski rat otvara novu bojišnicu.
Zar doista među Srbima u Hrvatskoj nema kršćanskog muža koji će iskreno poraditi da se nakon srpsko-srbijanske agresije na Hrvatsku uspostavi minimum povjerenja te uspostave uljuđeni odnosi kao što ih Hrvatska njeguje s talijanskom, crnogorskom, češkom ili na primjer romskom manjinom? S Pupovcem kao predstavnikom, srpska manjina u Hrvatskoj ostaje incidentno ruglo i u tome joj nikakav visok postotak srpskih ministara u ovoj hrvatskoj vladi ne pomaže.
Čak i nakon bezrezervne podrške velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i poraza iste u Domovinskom ratu, srpska manjina stalno nešto želi, izvoljeva i zahtjeva umišljajući da je ona čimbenik u Hrvatskoj. Ne nije, srpska manjina u Hrvatskoj je nažalost bila važan čimbenik i pravi tlačitelj za vrijeme Karađorđevićeve i Titine Jugoslavija i za vrijeme agresije na Hrvatsku. Samo taj rat je Hrvatska dobila, za Srbe i Srbijance on izgubljen; velikosrpska politika doživjela je vojni poraz koji Milorad Pupovac i militantno srpstvo (četništvo) žele pretvoriti u političku pobjedu. Srpska manjina u Hrvatskoj morat će prihvatiti činjenicu da ima samo ista prava kao i druge nacionalne manjine u Hrvatskoj, ništa preko toga, i ta prava nitko joj ne osporava.
Jer i ova srpsko-hrvatska vlada Zorana Milanovića ima rok trajanja i odzvonit će srpskim privilegijama. Čak ni u SR Hrvatskoj nije bilo preko 50 posto Srba u vladi, a da se ne spominju javna poduzeća i državna uprava u kojoj je taj postotak još i veći. Prebrojavanje nije ni nacionalizam niti šovinizam, kako su nas to učili u SR Hrvatskoj, nego europska praksa uspostavljanja demokratskih okvira i usklađivanje postotaka: onaj postotak u bazi treba odgovarati postotku u demokratski izabranoj izvršnoj vlasti. Postoci jednostavno moraju biti u srazmjeru. Naravno, s ovom SDPartijskom vladom na djelu je stara politika SKH: Srbima dati sve što pitaju, jer oni su jamstvo da hrvatski nacionalizam i tzv. ustaška zmija neće jačati. Politika hrvatskih komunista oduvijek je bila na štetu većinskog hrvatskog naroda i to su one najveće hrvatske štetočine.
Milorad Pupovac se opet i neprestano dira u svete stvari koje ga se nikako ne tiču. Njegova rezerva i protivljenje(!) na ulazak generala Anta Gotovine u Vijeće za nacionalnu sigurnost toliko je arogantna i besmislena da se takve blesavoće ni Zoran Milanović ne bi tek tako sjetio. Takvim postupcima Milorad Pupvac neprestano šteti srpskoj manjini u Hrvatskoj i stavlja je na stup srama; on bez razmišljanja o štetnim posljedicama nastavlja agresiju na Hrvatsku. Nemoguće je da sve to čini po naputku svoje izborne „baze“, bit će nešto i u naravi kao i završenim podoficirskim tečajevima u JNA. Nerado vjerujem da nakon vojnog poraza velikosrpske agresije u Domovinskom ratu i nakon savezničkog bombardiranja Srbije 1999. godine, srpska manjina u Hrvatskoj misli isto kao i Milorad Pupovac.
L. C.