S nemalo čuđenja pratim razvoj situacije u Hrvatskoj. Dugo sam živio u uvjerenju da su ustaše otjerane četrdeset pete, a da smo petokrakaše otjerali devedeset pete, međutim izgleda da sam živio u zabludi. Zagrebačkim ulicama kao iz rukava nekog volšebnika posuli ustaše i partizani. Crveni i crni ne ganjaju se više po šumama kako Bog zapovijeda, nego se sve stuštilo u grad. Šume opustjele, a o njivama da i ne govorim. Nitko neće u seljake.

Još bi čovjek nekako i razumio da Milorad Pupovac, Domagoj Margetić i slični nemaju pametnijeg posla od ganjanja ustaša, ali istog se uzaludnog posla dohvatila i predsjednica države. To što je posao uzaludan, ne znači da nije dobro honoriran. Pupovcu u povlasticama i tvrdoj valuti, predsjednici vjerojatno u vidu tapšanja onih kojima se želi dopasti. A ti, dočim izbori prođu, ne stanuju više u Hrvatskoj nego u Bruxellesu i drugdje po bijelom svijetu.

Nakon što je izgubila glas osuđujući NDH kada god to Pupovac hoće, a njemu se često hoće, predsjednica se uspjela dohvatiti i s dominikancem Lukom Prcelom. Prceli se, čini se, nije svidjelo predsjedničino prečesto posipanje pepelom pa je na nedjeljnoj misi u izravnom prijenosu HTV-a nešto rogoborio protiv te neobične navade. Između ostaloga rekao je i sljedeće: ''Ja ne mogu nikako oprostiti ovo što je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila da hrvatska država, Nezavisna država nije bila nezavisna i da je bila zločinačka. Tko to kaže da je današnja Hrvatska država nezavisnija od one koja je bila od '41. do '45.? ''

Možda je Luka Prcela svojevrsni nostalgičar, javni ili pritajeni podržavatelj Nezavisne Države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata, ne znam, nisam pratio njegov rad, no upada mi u oči da se njegovi razlozi ne mogu razložno osporiti. Barem ne oni ovdje navedeni. Prvo, NDH uistinu nije bila ništa manje nezavisna od današnje Hrvatske. To je činjenica, a ne nekakva ustašofilija. Ondašnja NDH, naime, nije bila ništa više podložna Silama Osovine negoli je današnja Hrvatska podložna Europskoj uniji i NATO-u. Naravno, Sile Osovine bile su zločinačke, fašističke itd., a Europska unije i NATO su ''lučonoše demokracije, ljudskih prava itd.'', no to po pitanju suverenosti ništa ne mijenja. Zemlja je suverena ili nije, to da li se pokorava dobrim ili lošim gospodarima, sasvim je dugo pitanje. A za raspravu je i to mogu li gospodari uopće biti dobri!

Dalje, predsjednica upada u svojevrsnu kontradikciju kada tvrdi da NDH nije bila ''ni hrvatska ni nezavisna'', a onda se odmah zatim posipa pepelom tražeći u ime današnje, navodno nezavisne Hrvatske oprost za zločine koje je ta zavisna i nehrvatska NDH počinila!? Ako NDH nije bila nezavisna i nije bila hrvatska, zašto bi onda današnja Hrvatska i na koji način bila odgovorna za zločine koje su u toj ''okupatorskoj tvorevini'' počinjeni? No, u Hrvatskoj, čini se, logika ne vrijedi puno. Barem ne ako Hrvatskoj i Hrvatima ide u prilog. Šteta je što je predsjednica u koju smo polagali velika očekivanja skliznula u tu unaprijed pripremljenu šprancu za hrvatske čelnike.

Šprancu koju je jedino Tuđman uspješno izbjegao.

 

Damir Pešorda

Share
0