U posljednje vrijeme mnogi govore o postčinjeničnom ili, kako kaže Benjamin Tolić, postistinskom dobu. Makar dvojili oko preciznog značenja novoskovanog pojma, jasno je da je riječ o dobu u kojemu istina loše prolazi.

Uzmimo, na primjer, izjave Stjepana Mesića o Jasenovcu i Andriji Artukoviću izrečene u Novskoj 1992. Stipe je Mesić govorio svašta i koješta, no uvijek je govorio ono što je doprinosilo njegovu trenutnom interesu. I mora se priznati da mu je dobro išlo u životu, no ove novootkrivene izjave mogle bi ga stajati ugleda prvog antifašista u Hrvatskoj. Zlobni nacionalisti bi rekli – muljaš cijeli život i dobro ti ide, jednom kažeš istinu i nastradaš. Što samo potvrđuje onu staru poslovicu: Tko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.

   Istina strada i drugdje. Recimo, Davor Bernardić mrtav hladan kaže da aktualna Vlada ima najgori start od svih dosadašnjih vlada. Iako nisam impresioniran Vladom Andreja Plenkovića, činjenica je da su gotovo svi relevantni ekonomski pokazatelji trenutno pozitivni te da su dvije od tri najvažnije rejting-agencije poboljšale izglede za hrvatski kreditni rejting s negativnih na stabilne. Nije bogzna što, ali događa se prvi put od 2003. Tim gore po činjenice, rekao bi Hegel, odnosno Davor Bernardić.

  Oko činjenica također ratuju trampisti i protutrampisti. Cijeli dan su mediji izvješćivali kako je zbog Trumpove odluke o zabrani ulaska u Sjedinjene Američke Države državljanima sedam islamskih zemalja izvjesnoj Hrvatici zabranjen ulazak u Ameriku. Da bi navečer stidljivo bilo objavljeno kako to nije istina. Uostalom, kao da je važna istina u postistinskom dobu. Inače, u ''antifašističkom'' taboru vlada velika zbrka. Predrag Matić Fred jadikuje kako mu je ljepše bilo u logoru nego u vrhu SDP-a. Trebalo bi čovjeku nekako pomoći. Samo kako kada su Srbi već odavno rasformirali logore!? Tako da Fredu ne preostaje ništa drugo nego zlopatiti u vrhu najjače oporbene stranke u zemlji i u saborskim klupama.

   Ipak, još više treba žaliti državnog odvjetnika Danka Cvitana. On se tuži da radi kao životinja. Možda bi trebalo pokrenuti potpisivanje peticije kojom se od nadležnih traži da Cvitanov rad svedu u ljudske okvire ili da ga oslobode teškog posla. Još osebujnije nego Cvitan svoj posao doživljava  zastupnik Ivan Pernar. On obilazi škole i slika se s djecom. Pernar je svojevrsni politički vizionar. On se ne obraća toliko trenutnim biračima koliko maloljetnicima koji će pravo glasa tek steći. U postčinjeničnom dobu ne smije se robovati činjenicama nego treba stvarati nove činjenice koje nam više odgovaraju.

  Da mlade nade hrvatske politike uopće ne mogu pokolebati činjenice, dokazao je i Bojan Glavašević u emisiji HTV-a ''Otvoreno'' optužujući Andriju Hebranga da on ne zna kako je kada ti ubiju oca. Doduše, možda Bojan Glavašević nije ni znao da su Andriji Hebrangu ne samo ubili oca nego i zatvorili majku te privremeno zabranili prezime Hebrang. To bi onda značilo da je Pupovčev asistent neuk, dočim ne poznaje ni najosnovniju povijest partije kojoj pripada. No, nema veze, mlad je, stigne naučiti. Ako je Stipe Mesić počeo sazrijevati tek nakon šezdesete, za Bojana ima vremena.

 

Damir Pešorda

   

Share
0