Puno se političko-medijske prašine podiglo oko nedavnog boravka Aleksandra Vučića Hrvatskoj. Međutim, uskovitlane političke strasti u najvećoj mjeri nisu bile uperene prema nekadašnjem Šešeljevom pobočniku, što bi se u neku ruku moglo i razumjeti, nego prema izabranoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović.

Bilo je tu svega i svačega. Od prosvjeda i žalovanja za činjenicom što je Aleksandar Vučić četnik a ne komunist, preko širenja proruskih teza o zapadnim asocijacijama i Trilaterali "kao masonskim uporištima", pa sve do otvorenih pokušaja stavljanja "klipova pod noge" izjavama o ratnoj odšteti ili osobnoj isprici.

Međutim, u tom prosvjednom zanosu rijetki su zamjetili da ovo nije bio prvi susret Aleksandra Vučića s nekim iz hrvatskog državnog vrha, niti prvi Vučićev posjet Hrvatskoj. Naime, Aleksandar Vučić je bio u Zagrebu i 15. veljače 2015. na svečanosti ustoličenja aktualne hrvatske predsjednice, ali njegovo pojavljivanje na Markovom trgu nije tada bio nikakav problem, kakvim se je sada pokušao prikazati. Tada je Vučić ispred crkve sv. Marka sjedio u prvom redu, zajedno sa Ivom Josipovićem, Zoranom Milanovićem i Stjepanom Mesićem i nije bilo nikakvih prosvjeda, niti negodovanja, niti je tko problematizirao njegov velikosrpski govor u Glini, izrečen 20. ožujka 1995.

Onima koji politiku iščitavaju malo sustavnije, očito je kako kreatoti ovih najnovijih događanja, bilo domaći ili njihovi međunarodni pokrovitelji, ne napinju snage i resurse zbog prošlosti, nego zbog planova vezanih za budućnost.

Za većinu neovisnih analitičara nedvojbeno je da su iza zagrebačkih prosvjeda, kao i medijskih spinova, stajale one snage koje žele da se Hrvatska oslobodi političkog i vojnog utjecaja SAD-a i NATO-a, čime bi ojačao ruski politički, gospodarski i financijski utjecaj. Razumljivo, te snage ne čine to zbog ljubavi prema Rusiji ili nekadašnjem Sovjetskom savezu, nego zbog osobnih interesa.

Temeljni cilj kreatora političko-medijskih ataka koji su pokušali uzdrmati poziciju hrvatske Predsjednice je stvaranje preduvjeta u kojima bi Inu mogao kupiti ruski Rosnjeft, a Lukoil bi mogao preuzeti mrežu crpki i opskrbu tržišta naftom i naftnim derivatima. Kreatori tog scenarija žele onemogućiti i izgradnju terminala ukapljenog prirodnog plina, odnosno LNG terminala na Krku, i otvoreno opstruirati Inicijativu Baltik-Jadran i tako onemogućiti pridruživanje Hrvatske Višegradskoj skupini.

Uz kazano u igri je i nabavka borbenih zrakoplova. Zagovornici slabljenja odnosa Hrvatske i NATO-a žestoki su protivnici nabave borbenih zrakoplova od SAD-a i Izraela. Njihov je favorit Grippen, odnosno Švedska koja je još 1949. odlučila ne ući u NATO savez i ostati neutralna. Prosvjednicima koji su se, predvođeni HDZ-ovim saborskim zastupnikom Josipom Đakićem, uzalud bi bilo pojašnjavati da je to politika Carla Bildta, inkorporirana kroz Mesićeve odnose s Patriom i kandidaturom Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a.

Vučićev posjet Hrvatskoj i sve što se oko njega događalo pokazao je da se Hrvatska nalazi u žarištu hibridnog djelovanja dirigiranog sa istoka, na što je u nekoliko navrata, svojim javnim izvješćima, upozoravala i SOA. U tom kontekstu, u najmanju ruku nezgrapno su djelovali i postupci aktualnog predsjednika Vlade i čelnog čovjeka HDZ-a, Andreja Plenkovića, koji je u prvi plan pokušao staviti pitanje ratne odštete, temeljeno na nepotpisanom sporazumu iz 1996. godine.

Koji su točno razlozi naveli Andreja Plenkovića na ovakav postupak, teško je kazati. Prema tumačenjima jednih u pitanju je enormno visoka razina Plenkovićevog ega i odgovor predsjednici Republike na račun primjedbi koje iznosi o radu Vlade. Prema mišljenju drugih, Andrej Plenković nalazi se pod velikim pritiskom određenih domaćih i inozemnih krugova koji Hrvatsku žele istisnuti iz strateškog savezništva s onima koji su nam pomogli u pripremi vojno-redarstvene operacije "Oluja" te zbližiti s onima koji su nam pokušali nametnuti sankcije nakon najblistavije vojno-političke pobjede u modernoj hrvatskoj povijesti.

Nedvojbeno, taj svjetonazorsko-osobni sraz između Pantovčaka i Banskih dvora, odnosno između Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović, koji je isplivao na površinu tijekom posjeta Aleksandra Vučića, ostavio je trajne razorne posljedice na odnos predsjednika Vlade i predsjednice Države, odnose unutar HDZ-a, ali i međunarodni ugled Hrvatske.

Kako u čitavom ovom spektru političkih obračuna nije riječ o Plenkovićevom egu ili osobnom obračunu s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović može se naslutiti i iz izjave američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta Kohorsta, koji je otvoreno poručio kako bi prodaja INA-e Rusima bila velika pogreška.

U istom kontekstu, treba gledati i najnovije informacije koje govore u prilog novim preslagivanjima u HDZ-u. Sudeći prema insiderskim informacijama koje se sve otvorenije probijaju u javnost, dio HDZ-a okupljen oko Andreja Plenkovića i Davora Božinovića, što su u biti istureni kraci nekadašnje HDZ-ove tehnomenadžerske struje, navodno želi u politiku vratiti bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, koji je iz Vlade i iz vrha HDZ-a morao otići zbog optužbi za suradnju s onim središtima moći koji otvoreno zagovaraju otklon Hrvatske od strateških interesa SAD-a i NATO saveza.

Neke od tih insiderskih informacija govore da je Andrej Plenković, preko krugova bliskih Davoru Božinoviću, odaslao poruku Tomislavu Karamarku kako ne bi imao ništa protiv da on osobno bude HDZ-ov predsjednički kandidat. Za one poznavatelje političke scene koji procese prate malo duže, nego "od Otvorenog do Otvorenog", ovo i nije neko veliko iznenađenje. Tomislav Karamarko i Davor Božinović bili su, naime, šefovi kabineta Stjepana Mesića.

Hoće li do suradnje Plenkovića i Karamarka doista i doći, pokazat će razdoblje koje je pred nama. Međutim, ono što je već očito su predstojeći politički okršaji koji će dovesti do pokušaja potpunog izbacivanja ruskih interesa s prostora europskog jugoistoka, što veliki svjetski mediji dosta dugo najavljuju.

U tom kontekstu, svi izabrani predstavnici hrvatske vlasti morali bi biti svjesni činjenice da je Republika Hrvatska punopravma članica NATO saveza. Prije svih, Andrej Plenković!

 

Ilija Zovko

Share
0