Željko Primorac: Rusi su u Agrokor ušli s planom
Koncern Agrokor duguje ruskom bankama, Sberbank i VTB bank, iznos od 1, 3 milijarde eura. To je gotovo trećina ukupnog dugovanja Agrokora. Dug prema ruskim bankama nastao je u posljednjoj fazi drame oko Agrokora, nakon preuzimanja Mercatora. Paradoksalno, nakon završetka preuzimanja Mercatora dionice Agrokora izlistane su na Londonskoj burzi, no umjesto da taj potez stabilizira koncern i privuče ulagače sa Zapada dogodilo se upravo suprotno – zapadni ulagači redom su odbijali financiranje Agrokora te se Todorić okreće Rusiji!
Postavlja se pitanje, jesu li zapadni financijeri još 2015. znali sve ono što mi znamo tek danas? Također, jesu li Rusi ispali baš tako naivni, za razliku od zapadnih bankara, ili su smišljeno ušli u, već tada, raspadajući koncern? I prosječan građanin zna kako teško banka izdaje obični gotovinski ili stambeni kredit od nekoliko desetaka tisuća eura, a zamislite koja su tek osiguranja kod kredita od preko milijardu eura. Za Ruse mogu povjerovati sve, ali da su naivci koji su tek tako ušli u neku igru u kojoj će olako izgubiti 1, 3 milijarde eura, e to sigurno nisu. Zato mi je teško povjerovati kako su Rusi kredite od 1,3 milijarde eura odobrili tek na temelju dokumentacije Agrokora, odnosno, na temelju Agrokorovih financijskih pokazatelja. Teško da ruske državne banke ulaze u takav posao bez da su napravile vlastitu reviziju financija koncerna kojeg se spremaju financirati, osim ako nisu imale druge namjere.
Ruske banke, Sberbank i VTB bank, su državne banke te neminovno kroz svoje poslovanje prate i interese ruske državne politike. Kako to naši politolozi vole reći – one su instrument državne politike. Rusi već dosta dugo uspješno kombiniraju taktiku mrkve i batine, odnosno, kreditiranja po dosta nižim kamatama od zapadnih banka te istodobno vrše pritisak u cilju afirmacije vlastitih državnih interesa. Prije svega energetskih.
Agrokor je Rusima odlično poslužio kao geopolitičko oružje u ovom dijelu Europe. Nakon što su istisnuti s područja Crne Gore i Makedonije Rusi su aktivirali dobro pohranjenu kartu Agrokora i na velika se vrata vratili na područje svih država bivše Jugoslavije. Ulaznica i nije bila skupa, tek 1,3 milijarde eura.
No, neće Rusi platiti niti punu cijenu ulaznice, naime, prema posljednjim informacijama Općinski sud u Kiseljaku donio je odluku kojom se ruskoj Sberbanci odobrava zapljena dionica Sarajevskog kiseljaka, a koji su u vlasništvu Jamnice. Slučaj Kiseljaka nije izuzetak jer će se, navodno, isti obrazac s imovinom Agrokora uskoro ponoviti diljem BiH, Srbije i Slovenije.
>>Ruska Sberbank pokrenula ovrhe nad Agrokorovim poduzećima u BiH
Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo s imovinom Agrokora u Hrvatskoj da kojim slučajem nije usvojen Lex Agrokor. Poljoprivredna zemljišta, najvrijednije tvrtke iz sektora prehrambene industrije te najveća maloprodajna mreža u zemlji bez ispaljenog metka završili bi u ruskim rukama. Tim činom Rusija bi, s geostrateške pozicije, eliminirala jednog od najvjernijih američkih saveznika na prostoru jugoistočne Europe.
>>Najmlađi Todorić zaposlenik tvrtke u vlasništvu srpskog tajkuna
No, Rusi nisu od jučer na ovim područjima, oni vole pripremati teren na duge staze. A izgleda kako ni veze Agrokora tj. Todorića s Rusima ne datiraju tek od 2014./15.
Rusima nikada nije dobro sjelo hrvatsko odbacivanje projekta Družba Adrija kojim bi se ruska nafta iz Samare preko Ukrajine, Slovačke i Mađarske transportirala do terminala na Omišlju. Hrvatsko ministarstvo zaštite okoliša oborilo je ovaj projekt na studiji utjecaja na okoliš još 2005. Od tada je u kontinuitetu trajao ruski pritisak na Hrvatsku da se aktivira navedeni projekt. Najveći zagovornik ovog projekta u Hrvatskoj bio je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Prema nekim informacijama upravo je Mesić spona između Rusa i Agrokora. Naime, 2007. na otoku Smokvici, ljetnoj rezidenciji Todorićevih, ljetovao je tadašnji predsjednik uprave Gazproma Dimitrij Medvjedev koji će već iduće 2008. postati predsjednik Ruske Federacije.
Energetski sektor nalazi se u srži ruske vanjske politike. On je osovina razvoja i opstanka Rusije kao države u sadašnjim granicama i sa sadašnjim utjecajem. Energetski tokovi su krvožilni sustav Ruske Federacije. Već smo kazali kako Rusi vole planirati na duge staze pa je tako Agrokor vjerojatno bio ruska ulaznica u RH na duže vrijeme. Iako se čini kako je donošenjem Lex Agrokora prodor Rusije na Jadran privremeno spriječen izgleda kako su Rusi ipak djelomično kapitalizirali svoj desetogodišnji plan. Naime, nedavno je objavljeno kako je Gazprom potpisao ugovor o isporuci plina u Hrvatsku s hrvatskom tvrtkom PPD do 31. prosinca 2027. Kako je tada objavio ruski list Kommersant „ruska kompanija je ovim ugovorom, prvi put nakon 2010., vratila ulogu ključnog dobavljača plina za Hrvatsku“.
>>Ruski utjecaj, odgovornost političkih struktura i samozvani stručnjaci za I.T
Dakle, Akrokor je bio i je samo jedna karta u energetskim razračunavanjima istoka i zapada na našem području. Karta, koja je nažalost pokrila i u zalog uzela gotovo cijelu RH.
U Saboru je povodom situacije u Agrokoru osnovano nekakvo famozno saborsko istražno povjerenstvo, koje bi uz DORH, valjda kao nekakav partijski sud, trebalo istražiti okolnosti oko propasti Agrokora. Kada se već Maras, Miljanić i Grmoja, sve odreda vrsni poznavatelji financijskih i ekonomskih tokova i prilika, žele igrati istražitelja bilo bi dobro da otvore priču o agro-naftnom biznisu u Hrvatskoj pa da na mjestima za ispitivanje vidimo Mesića, Gregorića i Todorića istinske veleposlanike ruskih interesa u Hrvatskoj. No, imaju li oni hrabrosti za to ili su tek listonoše koje tijek istrage trebaju skrenuti s pravog kolosjeka?
Željko Primorac