Nedavno je objavljen u zgodnoj,jednostavnoj opremi,oko 160 stranica,prvonagrađeni roman na ovogodišnjem natječaju VBZ-a za najbolji roman 2021.,Sine,idemo kući,uglednoga hrvatskoga pjesnika Ivice Prtenjače.

Sjajna proza, premrežena emocijama ,o bolesti oca,njegovom boravku u bolnici na Jordanovcu i posjetama sina i majke te povratak kući,o sjećanjima koja naviru iz prošlosti,o fotografijama,o fasadi,o ljudima,uz poneku sočnu psovku koja se savršeno uklapa u karakter lika.

Naravno,ova knjiga budi i vlastita sjećanja čitatelja na slične događaje,druge bolnice,druge bolesti,ali iste muke, iznenađujuća probuđena očekivanja,uglavnom surova i nepromjenljiva stvarnost.

Prtenjača vješto i odmjereno piše o tim neizbježnim trenucima suočavanja čovjeka s bolesti,o mislima koje se roje u glavi dok koračamo unutar bolnice,kroz duge zapletene hodnike,između tuđih sudbina,do kreveta osobe do koje nam je stalo,ne znajući nikada što nas čeka.

Knjigu sam pročitao u dahu,doista je nisam ispuštao iz ruku.

 

Miroslav Pelikan

Share
0