Lako je voljeti ljudi – kad ne pucaju prema vama! Puno ih je teže voljeti dok hodate ispred svoje spaljene kuće i promatrate leševe članova obitelji.

Europa, kakvu smo poznavali, je propala, a Europljani bi se trebali naviknuti na način života tipičan za Izrael, onaj fini spoj ozbiljne kulture i pancirki, navodnjavanja pustinje i minskih polja, velikih izložbi i posjetitelja koji na njih dolaze kao bombaši samoubojice.

Napad na Pariz 13. i 14. studenog 2015. bio je glogov je kolac u tijelu anemičnog vampira multikulturalnosti! Bilo je 130 smrtno stradalih, od koji je 80 osoba poginulo na rock koncertu Eagles of Death Metal (koji su svirali u Barby clubu u Tel Avivu, Izrael, 12. srpnja 2015.- ne obazirući se na islamističke prijetnje!), a ostale osobe na drugim lokacijama u Parizu. Oko 300 osoba bilo je ozlijeđeno, od kojih 80 teško. Otprilike istovremeno izvedeni su napadi na restoran Le Petit Cambodge u centru Pariza, bar Le Carillon i restoran La Belle Equipe. Nekoliko eksplozija odjeknulo je kod nacionalne arene Stade de France. Dan poslije napada, neuvjerljivi francuski predsjednik François Hollande optužio je Islamsku Državu da je organizirala napad, što se i potvrdilo kada je teroristička organizacija preuzela na sebe odgovornost. Cijela Europa tada je postala bojišnica i to će ostati desetljećima!

Mislim da je pariška poruka bila prilično jasna: Zabavi je kraj! Svjetla se gase! Slijede krv, znoj, suze, kalešnjikovi i bombe! Nije više Sirija bojišnica, već vaš stol u restoranu i vaš dnevni boravak! U kojem ionako već sjede pravi i lažni Sirijci, naoružani ili nenaoružani.

Upravljači Sjedinjenih Američkih Države, onaj neobičan spoj protestanata i židova, tzv. judeo-kršćanska elita, odlučili su zaigrati nešto oštrije ne bi li razbili arapske države na Bliskom Istoku i time osigurali dvije stvari: smanjenje pritiska na Izrael i čvršću kontrolu tokova nafte. Pokrenuvši mase Arapa prema Europi, uspjeli su Stari - i najkrvaviji! - kontinent izbaciti iz globalne ekonomske igre, neugodno ga podsjećajući na stoljeća kolonijalnog razdoblja.

Tjerajući Arape iz krvavih pustinjskih zona u Europu – uz veliku financijsku pomoć Saudijske Arabije, vjernog saveznika i Sjedinjenih Država i Islamske države! - slomili su sedmi pečat Apokalipse i dan Strašnog suda nekako se naprasno približio. Kao i Bergmanovog viteza čeka nas šahovska partija sa Smrću – koju još nitko nije dobio!

Filozof Oswald Spengler gnjavio se obimnim i često nerazumljivim dvotomnim djelom "Propast Zapada" neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Oslanjao se uglavnom na Goethea i Nitzschea i njega se obično sjetimo u ovakvim prigodama, više zbog naslova djela, no zbog sadržaja. Na žalost, najgore je živjeti u zanimljivo doba. Tako je i veliki ruski književnik Mihail Bulgakov zapisao: "Užasno je živjeti kad padaju carstva." On je, tijekom Oktobarske revolucije doživio niz "oslobađanja" Kijeva od strane Lenjinovih Crvenih, Mahnovih Crnih, te Vrangelovih Bijelih i svaka od tri vojske ostavljala je hrpe mrtvih za sobom. Isto kao što su i komunisti i frankisti ostavljali hrpe mrtvih prilikom oslobađanja španjolskih gradova. Ubijanja za ideologije i vjere uvijek su užarena i nazaustavljiva!

No, što sada kad pada Europska unija, vođena totalno nesposobnim, dežmekastim birokratima, koji su sjajni u održavanju sastanaka na kojima je glavna odluka da će se ubrzo organizirati novi sastanak!?

Winston Churchill davno je rekao: "Ako ne želiš riješiti problem - formiraj komisiju!". Ili drugim riječima – nema demokracije u donošenju odluka, tek u njihovoj legalizaciji!

Zagovornici teorija zavjere su očito došli na svoje. Treći svjetski rat je u tijeku i ne morate ga gledati na televiziji – on je oko vas! Na žalost, nesposobni europski birokrati, toliko će zakoplicirati situaciju, da će se dobra stara Europa opet naći do koljena u krvi. I onda će se svi sjetiti Nostradamusa, Spenglera i Churchilla, no već sada je – prekasno!

Europa je, nakratko, uzvratila udarac uhićenjem Salaha Abdeslama (26), organizatora pariškog napada, koji je živio u Bruxellesu, u četvrti Molenbeek, koja je "mudrim" procesom multikulturizacije postala leglo islamskih terorista.

U utorak 15. ožujka 2016. šestero francuskih i belgijskih istražitelja obavljalo je rutinsku provjeru u blizini stana u Forestu gdje je na njih pucano iz strojnice. Pripadnici specijalnih snaga odgovorili su na pucnjavu, pri čemu je jedan od trojice muškaraca u stanu ubijen. Dvojica su pobjegla i "za njima se još uvijek traga". Ubijeni je identificiran kao Mohamed Belkaid, tridesetpetogodišnji Alžirac s ilegalnim boravkom u Belgiji, nepoznat belgijskom protuterorističkom odjelu. Pokraj njegova tijela bio je "kalašnjikov i knjiga o salafizmu, zastava Islamske države, jedanaest punjača za kalašnjikov i puno streljiva"...

Vrtuljak nasilja zavrtio se još brže: islamisti su, pak, napali Bruxelles 22. ožujka 2016. godine! Dvije eksplozije odjeknule su u zračnoj luci Zaventem, a nakon eksplozija belgijska vlada proglasila je najviši stupanj sigurnosti u zemlji. Putnici su evakuirani iz zračne luke, a eksplozija je odjeknula u blizini prostora za rezervaciju karata aviokompanije American Airlines. Otkazani su svi letovi, a stopirane su i željezničke linije prema aerodromu. Odjeknule su i eksplozije u metrou, pa je najmanje desetak mrtvih i tridesetak ranjenih!

Europa, rasvjetljena eksplozijama bombaša samoubojica, čeka vođe koji će donositi prave i teške odluke, a ne lupetati skriveni po sigurnim kvartovima svojih muslimaniziranih prijestolnica. Libanonski Beirut bio je "Pariz Bliskog Istoka", a sada su Pariz i Bruxelles postali Beiruti Zapada! Pokušaj trgovine s Turskom oko zaustavljanja plime izbjeglica nije donijela ništa dobro ni Europi, ni Turskoj!

Neshvaćena povijest vraća se jašući uz Četiri jahača Apokalipse!

 

F. Perić

Share
0