Četnički Jutarnji, komunistički Novi i orjunaški Večernji list, uz potporu RTL-a, Nove i HRT-a su uspješno obmanuli narod. Oglašavali su prosvjed “podrške” kurikularnoj reformi, a radilo se o prosvjedu protiv Vlade koja čisti smeće i otpad bivše Milanovićeve odnarođene vlasti.

Prosvjed se održao u svim većim hrvatskim gradovima, a zaboravljeno je spomenuti da je uspio samo u Zagrebu (25 000 ljudi) i Rijeci (1 500 ljudi). Pribrojimo tomu onu šaku jada okupljenu u Zadru, Splitu, Osijeku i Varaždinu, te one siromahe iz Trinidada i Tobaga te amazonske domorodce, dobit ćemo brojku od oko 30 tisuća ljudi, jedva.

Naime, kad je Hasanbegović zatvorio “slavinu”, Srbijanci okupljeni oko Srpske Demokratske Partije Zorana Milanovića su podivljali. Sjećajući se kako su njihovi svjetonazorski istomišljenici olako i sa zadovoljstvom zlostavljali, mučili i ubijali Muslimane u Bosni devedesetih godina, smatrali su Hasanbegovića “lahkim” plijenom. No, na njemu su samo polomili zube, što ih je još više razbjesnilo, a metaStazić je od očite srdžbe i bijesa pao s bicikle.

Budući da se ta neuka i nepismena skupina štovatelja Jugoslavije i samoupravnog socijalizma uopće ne razumije u gospodarstvo, zdravstvo, regionalni razvoj, pravosuđe, upravu i ostale ministarske resore, okrenuli su se jedinom preostalom – obrazovanju. Shvativši da će se iz kurikula biti izbačeno veličanje petokrake, srpa i čekića, multi-kulti rodnih budalaština, da će iz nje izletjeti "remek djela" Ferića, Jergovića, Tomića, Štulića ili pak propagandni filmovi poput “Bitke na Neretvi” i "Sutjeske", putem Jokića su postavili ministru Šustaru ultimatum.

Ministar Šustar je uvijek za razgovor, kompromis, dogovor i sporazum te se u svojim nastupima ne čini tvrd ili odrješit. Kad su komunisti vidjeli da su čak uznemirili i Predsjednicu, koja već mjesec dana izbjegava šumska područja radi mogućih napada od gerilskih drumskih razbojnika, odlučili su se na “veliki” prosvjed protiv odmjerenog i za kompromis spremnog (možda i za dom?) ministra.

Krezuboj su se i šarolikoj skupini antihrvatskih aktivista pridružili i mnogi drugi, dobronamjerni građani, profesori, prosvjetari i t.d., jer ih je partijski agitprop uvjerio da se radi o budućnosti naše djece – koja je ugrožena od “katolibana” i “kršćanskih fundamentalista”, ustaša i fašista svih vrsta te ostalih neprijatelja slobodnog “antifa” svijeta. Tako su dobili neuvjerljivu brojku od 30 tisuća u cijeloj Hrvatskoj (uz Amazonu, Trinidad i Tobago…). To je priča o crvenoj bandi koja zahtijeva ostavku ministra (koji je potvrdio da kurikul ide dalje) jer je kurikul zaustavljen od strane Borisa Jokića – no Partija se ne zamara logičkim besmislicama.

Sad slijedi priča o ogranku crvene bande s Filozofskog fakulteta u Rijeci. Sadašnji ministar Šustar je bio dva puta dekan tog fakulteta, u iznosu od šest godina. Bio je vrlo popularan među studentima, a vrlo su ga cijenili i profesori. Dakle, bio je cijenjen kao predavač, profesor, znanstvenik i kolega. Zato i je drugi put izabran za dekana, i ta je “idila” trajala pola desetljeća. Sve se promijenilo kad je crvena banda s Filozofskog fakulteta saznala da je Šustar postao članom Hrvatske demokratske zajednice. Odjednom, preko noći, postao je "ustaša, lopov, diletant, neradnik, kriminalac, đubre, smeće" i što sve ne. Studenti su bili toliko “oduševljeni” time da su putem studentskih predsavnika tražili izglasavanje nepovjerenje dekanu. Šustarovi kolege profesori su na predavanjima počeli govoriti protiv jučerašnjeg “kolege”, a neki su započeli ozbiljna filozofska razmatranja o tomu kako “tako intiligentan, obrazovan i pametan čovjek može ući u HDZ?”. Ovo nije nikakvo pretjerivanje, već lako provjerljive činjenice.

Dakle, crvena banda se okrenula protiv ministra (onda dekana) samo jer je čovjek ušao u političku stranku koja im nije po volji. I sad se jedva 30 tisuća takvih skupilo prosvjedujući po Hrvatskoj (vozili su autobsi đake čak iz Bjelovara). Mrze sve što se kosi s njihovim progresivnim multikulturalnim projugoslavenskim komunizmom. Oni ne predstavljaju ni većinu ni manjinu – to je samo srbijansko-partijska teroristička organizacija s ciljem političke i državne destabilizacije (izuzev izmanipuliranih i neupućenih).

  

Josip Gajski

Share
0