Svatko tko spominje Slobodana Miloševića kao začetnika (i jedinog kreatora) velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991. zlonamjerno reducira velikosrpski projekt na jednu osobu i amnestira sve srpsko-srbijanske aspiracije na hrvatski suverenitet, a one imaju povijest dugu preko 150 godina. Teško je reći čini li to predsjednik Vlade, Andrej Plenković, namjerno kad uz srpsko-srbijansku agresiju na Hrvatsku spominje isključivo ime i prezime Slobodana Miloševića ili je pak toliko politički neuk?

Da je za sve kriv samo Slobodan Milošević, onda do dolaska Slobodana Miloševića na politički tron Srbije ne bi bilo hrvatsko-srpskih tenzija a njegovom smrću nestala bi agresija na Republiku Hrvatsku i svaki pokušaj „prisajedinjenja vekovnih zapadnih srpskih zemalja“. A tome nije tako pa napadi na Hrvatsku ne prestaju; da Republika Hrvatska nije članica NATO saveza i dobro integrirana u svijet demokratskih zemalja, evo nam opet crnih barjaka i zarakijanih četnika koji bi ovaj put od Vučića tražili salate.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je u krivu, Slobodan Milošević bio je samo jedan od isturenih izvođača radova na projektu velika Srbija, epizodist kojeg je zapala uloga otvorenog agresora. Srbija je ostala na istim i jednakim pozicijama od početka svoje državnosti u 19. stoljeću, jer samo zlonamjerni naivci vjeruju da postoji bilo kakva razlika između Slobodana Miloševića, njegove komunističko-četničke buljumente prije 30-ak godina i današnjeg srbijanskog državnog vodstva?

Je li bilo drugačije u vrijeme Karađorđevića ili Aleksandra Rankovića? Tko je ubio Stjepana Radića? Je li bilo drugačije dok je predsjednik Srbije bio, na primjer, Milan Milutinović ili intelektualist najšireg prozapadnog raspona Zoran Đinđić ili Ivi Josipoviću bliski Boris Tadić; možda se za vrijeme presjednikovanja četničkog vojvode Tomislava Nikolića retorika agresije prema Hrvatskoj smanjila ili se to dogodilo za premijera Zorana Đinđića, ili Vojislava Koštunice...? Zar je Milorad Pupovac, koji je ovih dana pljeskao Aleksandru Vučiću i odmah zatim ponovio krivotvorinu Save Štrbca o 200.000 protjeranih Srba u Oluji, drugačiji od pobrojanih?

Velikosrpski projekt ima korijene u Iliji Garašaninu, ministru unutarnjih poslova tadašnje kneževine Srbije, njegovim „Načrtanijima“ (1844.), u projektu da svi Srbi žive u jednoj državi i u nimalo ugodnom kolektivnom sjećanju na razdoblje kad su Srbi bili tursko roblje. Ipak, pravi je zloduh velikosrpstva i kreator srpsko-srbijanskog ekspanzionizma svetosavska SPC i njene težnje da zaposjedne što veći (uvijek) tuđi prostor na sve četiri strane svijeta: na sjeveru Vojvodinu, na jugu Makedoniju, Kosovo i Crnu Goru, na istok dijelove Bugarske (Balkanski ratovi) i na zapadu svoje prisajedinjenje proširi prema BiH i Hrvatskoj. U isti rog sa SPC puše i tzv. intelektualna (građanska) Srbija okupljena u SANU, ustvari palanački prevaranti i kafanski vic-maheri.

Bilo je među Srbima i Srbijancima raznih nositelja projekta velike Srbije, pravoslavnog prisajedinjenja i stvaranja jugoslavenske nacije: od srpskog folkloriste Vuka Stefanovića Karadžića, preko dinastije Karađorđević i srpskog naciste Dimitrija Ljotića pa sve do četnika presvučenih u partizanske uniforme, ali bi to i takvo velikosrpstvo ostalo neizvedio bez hrvatskih izdajnika počev od jezikoslovaca tzv. vukovaca: Ivana Broza, Tomislava Maretića i Đure Daničića pa do orjunaša - bilo da se presvlače u jugoslavenstvo ili autonomaštvo ili pak SDP-a koji ni do danas nije postao hrvatska politička stranka nego pokušava restaurirati Jugoslaviju pa zvala se ona i treća ili "regijonalna"

Sreća da je četništvo itekako živo u Srbiji i među Srbima pa agresija drugim načinom na Republiku Hrvatsku ne prestaje, inače bi mnogi u Hrvatskoj, kako je to neki dan učinio i predsjednik Vlade Andrej Plenković, i svi oni koji krivca za rat u Hrvatskoj pokušavaju reducirati na pogrešku samo jedne osobe, konkretno Slobodana Miloševića, sustavno isticali kako je sve bila samo nespretna epizoda jednog luđaka i megalomana, samo "nesporazum između dva bratska slavenska naroda". Izjavom o Miloševiću kao glavnom i jedinom krivcu Andrej Plenković je napravio strahovitu pogrešku. Bez obzira gdje je to pokupio, predsjednik Vlade Republike Hrvatske u budućnosti se treba paziti takvih izjava koje amnestiraju Srbiju, SANU, JNA i SPC i ukupnu odgovornost svaljuju na jednog luđaka - koji se, eto, oteo kontroli.

Projekt velike Srbije ide dalje s novim-starim maskama. Širi se tlapnjom, mitomanijom, lažima i podmetanjima i to je dobro inače bi se hrvatska vanjska politika izgubila kao prasad u magli. Bilo bi dobro da hrvatski političari, pogotovo visoki vladini dužnosnici, ne nasjedaju na podmetnute interpretacije i pripaze na svoje izjave. Srbiji treba pružiti šansu tek kad usvoji i primjeni sve Haške presude i donese nesumnjive dokaze svoje građanske uljuđenosti, sve drugo je bezrazložno glumatanje i bacanje pijeska u oči.

 

Damir Nuić