Ovo je već (pre)strašno. Kako se približava službena komemoracija za žrtve ustaškog logora Jasenovac, tako se javlja sve više udruga i pojedinaca koji hoće, odnosno neće ići u ovo mjesto, ili pak sredinom svibnja u Bleiburg. To nije ništa drugo nego njihova osobna promidžba, i to nema baš ništa sa nevinim žrtvama.

Tako primjerice notorni Franjo Habulin, koji stvarno nema nikakve veze s II. svjetskim ratom, tim prije jer je rođen 12 godina nakon Bleiburga, a danas je predsjednik nekakvog Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (sic!), u srpskom tjedniku (Novosti, 22. 3.2019.) osvrnuo se i na najveću klaonicu Hrvata tj. Bleiburg, pa kaže da je „poražena vojska trebala položiti oružje 9. svibnja 1945., kad je potpisana bezuvjetna kapitulacija i u tom slučaju Bleiburg se ne bi dogodio!“

Da pukneš od smijeha!

Tada se istina ne bi dogodio Bleiburg, ali bi se u „tišini“ dogodilo takvo Titovo i partizansko „klanje“ Hrvata kakvo svijet nije vidio, jer partizani su na čelu s Josipom Brozom Titom „imali pravo“ sa svojim protivnicima raditi sve što su htjeli.

I radili su!

Srbi i njihovi sateliti su izgubili sveti hrvatski obrambeni Domovinski rat 15. lipnja 1996., (kad je „na papiru“ završen), a tek dvije godine kasnije oslobođen je Vukovar! Uz to, Srbi koji su živjeli i radili na tom području nikada nisu bili „razoružani“, ili bolje rečeno kod njih su još i danas ostale velike količine oružja i municije, osobito u Borovu selu.

Možete li zamisliti da su se u tih dvije godine Hrvati, kao pobjednici, ponašali kao „pijani partizani“?

Kad je riječ o odlasku u Jasenovac, Habulin je rekao da su imali želju biti u zajedničkoj jasenovačkoj komemoraciji, ali pod uvjetom da se s njima potpiše nekakav protokol u kojem bi stajalo što sve Vlada i drugi moraju učiniti da bivši partizani budu s predstavnicima aktualne vlasti.

Da pukneš od smijeha.

Možete li zamisliti da je u doba maršala Tita, koji je nosio „kapu sa tri roga“, netko njemu i njegovima postavljao bilo kakve uvjete?

A Habulinovi „ratnici“, kojih je svakim danom sve više i više, uz ostalo traže da „vlast nedvosmisleno osudi ustaški režim NDH i zločine koje su počinili u Drugom svjetskom ratu, ustanovi kako Hrvatska nije sljedbenica NDH nego je nastala iz antifašističke borbe“ i tome slično.

Što se Vlada ili bilo tko drugi treba ispričavati Habulinu? Hrvatska je nastala u borbi, ali ne u onoj partizanskoj, već onoj od 1990.-1996., u kojoj bivši partizani (svaka čast iznimkama) nisu željeli sudjelovati, ili su pak bili na drugoj strani.

Istina je da je Hrvatska u vrijeme Tita, a u okviru Jugoslavije(!), nastala u antifašističkoj borbi, ali i o tome bi se moglo raspravljati.

Prvak NOB-a g. Habulin (gdje su ga samo našli?) dalje naglašava da je „na djelu fašizacija hrvatskog društva na koju ne postoji nikakva adekvatna reakcija aktualne vlasti“. Također kaže da bi trebali „njegovati antifašizam kao civilizacijsku tekovinu koja ujedinjuje najviše demokratske vrijednosti kao što su jednakost, ravnopravnost i ljudska prava“.

Pa, ako je tome tako, a nije, kakva su ljudska prava imali zarobljeni civili i vojnici u Bleiburgu, komunisti koji se nakon rata nisu željeli odreći Staljina, pisci, poput Zlatka Tomičića i niz drugih, koji su pisali i objavljivali hrvatske pjesme, članovi Matice Hrvatske 1971. ili oni koji su se isticali u tzv. „Hrvatskom proljeću“?

Gdje razni habulini vide „fašizaciju hrvatskog društva“? Prije bi bilo da je u Hrvatskoj „četnička i ina fašizacija“, koja poglavito dolazi do izražaja kad govore razni pupovci, u srpskim Novostima, ili pak kad su skupovi sa „srpom i čekićem“ i krvavom zvijezdom u Kumrovcu.

U Domovinskome ratu nismo se borili za fašizam, kao ni za povratak Jugoslavije i maršala Tita, već da to zlo jednom bude sasječeno u korijenima.

Habulini se još i danas ponašaju kao da u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega „pobjednici“ nisu činili nikakve zločine. Malo sutra, kako se kaže. A bilo je tako da tko nije bio za njih, tko je bio na suprotnoj strani, već po Titovim „moralnim zakonima“ trebao je i bio je kažnjen, čak i strijeljanjem, bez suda i suđenja. O tome bi mogao pričati i Ivan Fumić, Udbaš, bivši predsjednik ove kontraverzne „partizanske udruge“, koji je mnoge nevine Hrvate strpao u zatvor, a koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata pohađao „vrtić“.

To što bivši partizani i ove godine ne će ići zajedno s predstavnicima aktualne državne vlasti u Bleiburg velika je sramota te udruge, jer su i na taj način pokazali i dokazali da „ne priznaju“ Hrvatsku, već i dalje samo i jedino crvenu Jugoslaviju!

Mladen Pavković

Share
0