Prof. dr. sc. don Mirko Šimić ravnatelj je Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije koji posljednjih mjeseci većinu svog vremena provodi na poplavljenim područjima u BiH. Teologiju je završio u Sarajevu, a za svećenika je zaređen 1999.

Kako bi se hrvatskom narodu u Republici Hrvatskoj što lakše prodala priča o „podjeli Bosne u Karađorđevu“ i kako bi hrvatski narod čim prije i čim bolje „progutao“ taj mit, često se potencira jedna poluistina, a ta je da su za vrijeme muslimansko-hrvatskog građanskog rata u BiH Hrvati surađivali sa Srbima.

Nakon što smo analizirali kontekst sastanka između  Miloševića i Kučana te Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, i nakon što smo utvrdili da od tog mita nema ništa, trag nas vodi na stvarni početak priče o „podjeli Bosne“. A taj početak je 12. lipnja 1991.godine kad su se u Vili Dalmacija u Splitu sastali trojica predsjednika - predsjednici Hrvatske i Srbije te predsjednik predsjedništva BiH, dakle Tuđman, Milošević i Izetbegović.

Slovensko-srpski sporazum Milošević-Kučan od 24. siječnja 1991. godine značajan je događaj za shvaćanje konteksta o početku rata na području bivše Jugoslavije.

Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) jučer je, prvi put u svojoj povijesti, objavila javni dokument u kojemu daje mnogo informacija o svom ustroju, djelatnostima i procjenama. Posebnu pažnju SOA u svome dokumentu, čije dijelove prenosi Večernji list, posvećuje džihadistima.

Nakon izlaska Darija Kordića s izdržavanja višegodišnje robije svakodnevno svjedočimo o podijeljenim reakcijama na svaki spomen njegovog imena. Narod ga dočekuje s oduševljenjem gdje god se pojavi, katolička Crkva otvoreno pokazuje da ga je primila u svoje skute, najviši predstavnici vlasti o Dariju uglavnom nijemo šute, dok ga dio medija, uglavnom bliskih službenom Zagrebu i Sarajevu, redovito etiketira ratnim zločincem.

Nakon što su početkom veljače 1945. komunističko-partizanske snage iz sastava VIII. dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačke divizije, unatoč kratkotrajnim uspjesima njemačko-hrvatskih snaga u operaciji Bura, uspjele prodrijeti u dubinu hercegovačkog ozemlja, otpočelo se sa završnim napadom na Široki Brijeg i Mostar. Zavladalo je neviđeno nasilje i odmazda.

U trenucima dok nekadašnji jugoslavenski obavještajci Josip Perković i Zdravko Mustač sjede u njemačkom zatvoru, iščekujući suđenje po optužnici koja ih tereti za sudjelovanje u pripremi i realiziranju atentata na Stjepana Đurekovića, u Republici Hrvatskoj i BiH odvija se prava rovovska bitka. U trenucima dok Europska unija traži potpunu dekomunizaciju društva, ostatak Perkovićevih i Mustačevih iznimno dobro pozicioniranih kolega iz nekadašnjih jugoslavenskih tajni službi (SDB i KOS) na sve načine pokušava očuvati svoje pozicije u politici, gospodarstvu, pravosuđu, diplomaciji, tajnim službama, vojsci, policiji i drugim segmentima državnog aparata.

Međusobni sukobi federalističke i unitarne probošnjačke opcije među hrvatskim političkim elitama  u BiH se nesmiljeno nastavljaju. U trenucima dok taj sukob neupitno vodi HDZ 1990. prema definitivnom raspadu, daleko od očiju javnosti odvija se teška rovovska bitka za ključne dužnosti u obavještajnoj zajednici.

Okolnosti u kojima su usmrćeni i mjesto posljednjega počinka skupine širokobrijeških franjevaca, koji su tijekom partizanskog napada na Široki Brijeg 6. i 7. veljače 1945. potražili sklonište u franjevačkoj hidrocentrali i mlinici pored rijeke Ugrovače, ni danas nisu u potpunosti razriješeni. Dosadašnja istraživanja, uključujući ekshumaciju i DNK analizu, pokazala su da su posmrtni ostatci jednog od njih, fra Melhiora Prlića (1912. – 1945.), pronađeni u masovnoj grobnici na lokalitetu Sudišće nedaleko od Zagvozda zajedno s posmrtnim ostatcima fra Julijana Kožula (1906. – 1945.) i fra Zdenka Zupca (1911. – 1945.).