Nagledala se Hrvatska raznih kalibara ministara u vladi Zorana Milanovića, svaki osebujniji od osebujnijeg, kao da smo na izboru nejnesposobnijeg među nesposobnima. U ove dvije godine u vladu je za ministra poljoprivrede namješten čovjek koji je upropastio seosku poljoprivrednu ljekarnu, ministar obrta nikada nije radio ništa izvan partije i SDP-a, ministar regionalnog razvoja osim teorije ne zna se spojiti ni na softver, a ministrica vanjskih poslova više voli da joj tepaju kao ministrici regiona.

Ipak, tužnu povorku, poznatiju pod nazivom vlada Zorana Milanovića, predvodi, u svim negativnima aspektima, ministar znanosti obrazovanja i športa Željko Jovanović. Zašto je u otužnoj koloni grobara Hrvatske Željko Jovanović na čelu? Jovanović čelno mjesto zauzima prije svega jer zna kako ne zna, ali ipak ustraje u verbalnom i ideološkom ratu kako bi opravdao svoju nesposobnost. Nekom čudnom raspodjelom pozicija u vladi, na početku mandata Kukuriku vlade, Jovanoviću je pripalo čelno mjesto u MZOŠ. Već sam izbor agresivnog i konfliktima sklonog Jovanovića u resor kao što je obrazovanje i znanost protumačeno je kao greška, a ni biografija liječnika koji se bavio farmacijom nije ulijevala nadu super osjetljivom sustavu kakvi su obrazovanje i znanost. A onda je krenulo, partijski čovjek s izraženim prijezirom prema Hrvatskoj, nacionalnoj posebnosti, kulturi, jeziku i tradiciji dobio je priliku da ravna resorom koji je srce nacije.

To vam dođe kao kada gladna vuka zatvorite u štalu punu mlade janjadi. Krv je potekla, ali ovaj put krvave suze generacija koje su stvarale i sanjale sve ono što Jovanović pokušava razoriti. Pravopis, vjeronauk, Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika, klasični odgoj i spolni odgoj samo su neka od područja u koja je svoje prste stavio Željko Jovanović. I sve s jednim jasnim ciljem, misli vodiljom Željka Jovanovića, poništiti bilo kakav oblik nacionalne posebnosti. Hrvatska nakon njegova mandata mora što više sličiti „braći“ preko Drine, zavjet je to koji je Jovanović položio, samo ne znamo kada i  pred kim.

>>Ministar Željko Jovanović donio još dvije protuustavne odluke

Ono što svakim danom postaje sve jasnije je činjenica kako takav zavjet nije položio na hrvatski Ustav, jer odluke Ustavnog suda iz dana u dan postaju, na svu sreću, posljednja obrana pred agresivnim Jovanovićevim nasrtajima na hrvatsku kulturnu baštinu. Već nekoliko puta Ustavni sud je bio prisiljen reagirati i srušiti odluke ministra Jovanovića koje su zadirale u samu srž obrazovanja i nacionalnog identiteta. Već sama učestalost kršenja Ustava od strane Jovanovića trebala bi biti signal predsjedniku vlade kako nešto nije u redu sa njegovim čovjekom na čelu MZOŠ. Međutim, izgleda kako su Jovanoviću ostavljene odriješene ruke po pitanju hrvatskog obrazovnog sustava, kao i partizanima po ulasku u Široki Brijeg.

Hrvatski Ustav trebao bi biti Biblija svakog političara u RH. Njegovo kršenje trebalo bi povlačiti moralne posljedice po prekršitelja i automatsku ekskomunikaciju iz političkog života. Kao što vidimo Jovanović je i dalje na čelu ovog resora, a čak uživa i simpatije članstva SDP-a i užeg vodstva. Odluke Ustavnog suda članovi SDP-a i Kukuriku vlade javno komentiraju kao odluke ispolitiziranog i pristranog suda. Omalovažavajući sud koji je nadležan za tumačenje temeljnog državnog akta, članovi vlade i SDP-a omalovažavaju ovu državu. Što bi još trebali učiniti kako bi se tražio hitan opoziv ove nakaradne vlade, zapaliti Zagreb?

Željko Primorac