'Zašto te ne vidimo više sa 'Slobodnom' u rukama?' pitaju me posljednji mohikanci koji uspijevaju dnevno izdržati njenu ponudu?! 'Odgovorite sami, jer je to jasno čim se pogleda naslovnica ili bilo gdje da se u nju zaviri!'  'Ima nešto što nijedan dnevni list ne čini.  U njoj se barem jednom tjedno objavljuju 'teološki' podlisci.' 'Kad se pojave donesite mi tekst!'

I donesoše. Muškarac, iako bez brkova, ali zato sa šeširom koji obrubom onemogućuje pogled  u visine, autokatehezom se raspisao o pričesti. Komentar je suvišan i za vjernika početnika. Tekst  više govori o njenom tvorcu, nego li o čitateljstvu, kojem je trebao biti usmjeren. To što podlo, cinički, zlobno, ali zato dobro plaćeno, gazi srž vjere – pričest – to nije njegovo pravo, nego neodgojenost i pojava koju veoma dobro razumiju oni koji se pošteno i iskreno bave vjerom i teologijom, jer se ne drže načela – što manje znadeš više piši, jasno u klevetničkom stilu, posebno kada se radi o vjeri katoličkoj i državi Hrvatskoj.

Poznato je da takva novinarska crnila ne mogu sebi oprostiti što su 'fast food' stilom primili sakramente, našavši i u svećeničkim redovima priprematelje i djelitelje sakramenata ne brzinom  zvuka, nego svjetlosti. Vjerojatni su razlozi, koje navode, razmekšali srce svećenika ili katehete, koji brzinom formule 1 nisu npr. upozorili kandidata za sakramente, da vjera pretpostavlja normalnu osobnost. Nije zato potrebno da ti sve Crkva nacrta nego slijedi zdrav razum. Ja sam imao najviše sukoba kada bih uvjeravao budućeg npr. 25 godišnjeg supruga, da nije pametno  ženiti jednu 15 godišnjakinju. Možemo zamisliti što treba reći i što normalni čovjek može misliti kada je taj omjer obrnut u 'korist' ženskog spola?!

Novinarsku šestokraku (njih šestero iz prve branše) iz SD koja zarađuje ne samo kruh na antivjerskom i antinacionalnom pisanju, uspoređujem s vaterpolo momčadi. Sve znaju o vaterpolu, posebno pravila igre, a ipak im ništa ne ide u tom športu – ne znaju, naime, plivati. Jedan od njih je uspio dobiti lažnu potvrdu sa župskim pečatom, koju mu je dao ne obični župnik, nego nadasve župnik, kako bi mu poslužila da bude kum na krizmi kćerki svoje ljubavnice. Prethodno je napustio svoju ženu. Sada je isto učinio s tom ljubavnicom. Otkrivena mu je 'rabota', jer župnik župe u kojoj je bila krizma nije nadasve župnik, nego obični hrvatski katolički župnik. Odgovorni i vrhovi u našoj splitskoj Crkvi to znaju i vidjeli su corpus delicti, ali…O drugim članovima šestorke i njihovim 'dostojnim zamjenama' drugi put, ali samo ako mi, u skladu sa zakonom o tisku i uobičajenim prirodnim moralom, 'Slobodna' objavi ovu istinitu i relativno blagu verziju komentara na sve ono što  normalni vjernici i ponosni Hrvati moraju najmanje jednom tjedno progutati.

Dr don Josip Čorić.