Ana Guberina, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, slikarica,izlagala je na brojnim zapaženim samostalnim izložbama. Autorica je opsežnog opusa koga čini niz osebujnih ciklusa, ulja i akrili na platnu, snažnog i poticajnog kolorizma. Za njezino djelo karakteristična je osobita nazočnost duhovnog.

Kako doživljavate današnju poziciju umjetnosti?

-Ono što umjetnost danas izražava više nisu   velike ideje, osjećaji, ili duboke tajne.„Umjetnost se više ne uspijeva definirati, a ono što se još predstavlja kao umjetnost više ne teži stvarati estetička iskustva u smislu tradicionalnoga svetoga doživljaja ljepote, uzvišenoga ili inventivnosti.“(Michaud, 2004:74). Mora sezaključiti da je dvadeseto stoljeće i nadalje tolerancija posvemašnjeg sinkretizma i nezaustavljivog politeizma ljepote./Usp.Eco,2004:428) . To je vrijeme posvemašnje razgradnje tradicionalnog poimanja umjetnosti, koja je ionako nezanimljiva za mase koje ju ne razumiju i radije kupuju proizvode popularne komercijalne kulture.

Što je vama blisko ?

- Mom poimanju umjetnosti bliska jeSchellingova i Croceova temeljna estetička postavka o umjetnosti kao intuiciji odnosno alogičnoj i neposrednoj spoznaji, pri čemu umjetnik stvara mentalne slike koje komuniciraju putem fizičkih artefakata.(Croce, 2003:46). Svojim umjetničkim djelovanjem pokazujemželjuda nastavim s gradnjom slike, te da u nju unesem nešto od svog razumijevanja smisla ljudskog postojanja. Polazim od spoznaje da umjetnik može izravno izraziti svoje emocijekroz ekspresivnu umjetnost koja je iskrena i nepatvorena, pakroz svoje slikarstvo istražujem unutarnja psihološka, duhovna i egzistencijalna stanja.

U Vašem se opusu osobito ističe ciklus otoka.

-Moj omiljeli ciklus slika “ Ljeto na otoku“ prisutan jekroz cijelo moje stvaralaštvo . Otok, svijet u malome, potpuna slika svemira, dvojstvo duhovnog i tvarnog, ujedno i dio zemlje koji simbolizira utočište. Otok je motiv i u mojim najnovijim slikama, ukoji spadaju i sada prezentirana djela:Otočno predvečerje, Podne na otoku , Ritam mora, Otočna samoizolacija.

Karakteristika Vašeg opusa je izrazito razvijen osjećaj za boju, zbog kojeg Vas likovni kritičari često smještaju u povijesni slijed hrvatskog kolorističkog slikarstva.

-Moj senzibilitet za boju najviše dolazi do izražaja baš u ciklusu slika“ Ljeto na otoku“. Nije slučajno da se uvijek vraćam otoku. Otok je moj nepresušni izvor, gdje pulsira život u svojoj mediteranskoj raskoši, ovdje se nalazi bezvremeni spokoj u dijalektičkoj napetosti s kolorističkim senzacijama dalmatinskog podneblja .

 

Često slikate sakralne teme, kako pristupate tim kompleksnim motivima?

-Nadahnuće za sakralne teme nalazim u kršćanskoj vjeri i simboloiji. Vrlo bliska i poticajna su mi djela francuskog prirodoznanstvenika i teologa PierraTeilhard de Chardina. Njegova misao o sveprisutnoj snazi Božje ljubavi koja drži čitav svemir na okupu i usredišten u Kristu. Ljubavi koja povezuje sveukupnu zbiljnost, sve dimenzije i razine postojanja. Ta promišljanja su rezultirala ciklusima slika, Povezanost i Lice tvoje tražim Gospodine,

Vaši planovi ?

-Čekam prestanak pandemije, jer i moje slike čekaju otvorenje dogovorene izložbe

u Galeriji Sonia Monti u Parizu.

 

Miroslav Pelikan