Tko toliko „čezne“ za starim boljševičkim i okorjelim komunističkim kadrom, bivšim Udbašem Josipom Manolićem, koji je među ostalim bio i egzekutor kardinalu Stepincu i jedan od tvoraca teze o tobožnjoj agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu?
Naime, nema ni jedne značajnije državne manifestacije, odnosno prijema, a da se tamo u prvim redovima ne pojavi ovaj čovjek, dok s druge pak strane na takvim i sličnim svečanostima nema primjerice najzaslužnijih hrvatskih branitelja, a poglavito ne onih koje je Manolić i njegovo društvo proganjalo u vrijeme komunizma.

Ovaj čovjek je i među najzaslužnijim kadrovima koji su početkom devedesetih godina, u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, pozivali i „filtrirali“ bivše Udbaše, svoje drugove, u gotovo sve najvažnije državne institucije, a kojih se zbog ne provođenja lustracije nikada nećemo riješiti. Oni koji zovu Manolića očito su zaboravili da je zajedno sa Stjepanom Mesićem, još u vrijeme Tuđmanova života (1994.), želio provesti državni udar i preuzeti vlast kao u Sjevernoj Koreji.

Tko su ti koji bivšem Udbašu opraštaju sve grijehe, dok s druge pak strane istaknuti hrvatski branitelji, poput Merćepa, Glavaša, Milankovića, onih u „Lori“, Mihajla Hrastova, Kruljca, Rojsa i drugih, ili su u zatvoru ili se pak protiv njih godinama vode sudski i ini sporovi, sve u cilju da se i na taj način baci blato i smrad na stvaranja hrvatske države, odnosno Domovinski rat.

Vjerovali smo da je s Perkovićem i Mustačem okončano jedno „Udbaško vrijeme“, ali ako je suditi po priznanjima koje sve više dobivaju ljudi poput Manolića, (i njihova djeca!), onda se stječe dojam da njihovo vrijeme nije prošlo, već dapače da – dolazi!

Ne, za to se nismo borili!

 

Mladen Pavković

Share
0