Nedvojbena je činjenica da između Hrvatske i Srbije postoji mnoštvo neriješenih problema, ne samo iz vremena Domovinskog rata, već punih sto godina (1918 – 2018.g.) Tu se nagomilalo svega i svačega. Rješivog, a još više nerješivog. U tom smislu je potreban razgovor. Bilo bi bolje da se to dogodilo ne u Zagrebu, već u Belom Manastiru u Baranji. U tom slučaju izbjegli bismo silne nepotrebne “kulise”, i koještošta drugog ceremonijalnog što je djelovalo u određenim momentima nategnuto i pomalo cirkusantno.

U novijoj hrvatskoj povijesti (zadnjih nekoliko godina) sve češće se upotrebljava starogrčka riječ martyros, a znači: 1. svjedok, 2. u kršćanstvu: mučenik, patnik, žrtva, stradalnik (osobito za vjeru). Iz istog korijena izvodi se i riječ martirologija (istraživanje i ispitivanje života i stradanja kršćanskih mučenika). Razlog učestalosti upotrebe te riječi su istraživanja života i mučeničke smrti velikog broja katoličkih svećenaka, časnih sestara i dr. koji su nastradali u vrijeme II. Svjetskog rata ili u Poraću, kao i u Domovinskom ratu. Po stradanju, u tom nesretnom vremenu, Hrvati daleko prednjače ispred drugih naroda u Europi po broju ubijenih svećenika, redovnika, časnih sestara i dr. – njih ukupno 663.