Godinama, skoro redovno, pratim Bujicu, i moram priznati da je u mnogo čemu podržavao domoljublje na njegov način, ali prihvatljiv širokoj publici koja također prati Bujicu. Raskrinkavanje bezakonja, korupcije, podaništva, gotovo u više slučajeva i izdaje od strane vlasti i sl. Njegove Bujice su žive, majstorski vođene nikada dosadne, to su više dramski prikaz, nego politička TV emisija. Redovito su je pratili i oni na vlasti, ali i oni u oporbi. A i mnogi su se Bujice i bojali.

Splitski svećenik don Ante Žderić, svećenik u Župi Gospe Fatimske na Škrapama, se osvrnuo na aktualnu situaciju s koronavirusom, a svoju je objavu naslovio - Ne vjerujem!

Ulicama moga grada trubaduri pjevaju, mandoline i gitare pod prozorom sviraju....

O, Sveta Korono, mučenice i zagovornice pred Bogom, moli za nas i zaštiti nas u ovoj dolini suza od nevidljivih sila mraka koje po cijelom svijetu

siju smrt pod tvojim svetim imenom.

Put čovjeka vodi kroz same simbole što motre ga prisno, a duh im se divi. (Charles Baudelaire) .

Ovogodišnja najezda azilanata i migranata na Europu, ima bitnu razliku od one prvog vala iz 2015.g. naprosto iz razloga što je tada u tom masovnom prvom valu bilo odsutstvo djece. Oko 90% tada su u tom azilantsko-migrantskom valu bili muškarci, rijetko koja žena,   negdje uglavnom između dvadeset i trideset pet godina starosti. (Vojnici u najjačaj životnoj snazi).

Deset prijedloga “podrške” programskom planu Andrije Plenkovića za unutarstranačke izbore u HDZ.

Živimo u vremenu hrvatskog političkog divljanja koje ne vodi nikud – samo u propast naroda i države. Sve što se radi zamotava se u celofan, a unutra se krije beskrupulozna borba za grabež funkcija, a u to uvijek involvirano osobnim interesima (ne)zakonitim indirektnim prelijevanjem Državnog proračuna, u brojne političke osobne džepove, a sve na teret poreznih platiša. Definitivno je ukinut princip ekonomičnosti.

U povijesti, u cjelokupnoj povijesti hrvatskog naroda tri stoljeća su najtragičnija, a to su bila šesnaesto i sedamnesto stoljeće u borbama protiv Turaka i njihove najezde na Europu, a posebno na Hrvatsku“duo plorantes Turcisaecula Croatiae” – “dva plačuća stoljeća Hrvatske” k njima treba priključiti kao treće i najtragičnije dvadeseto stoljeće, a kako se čini i dvadeset prvo stoljeće biti će plačuće, tj. tragično za narod hrvatski, ako nešto radikalno ne poduzmemo.

Svaka osoba koja bi bila izabrana za Predsjednika RH na slobodnim i demokratskim izborima trebala bi biti – rezultat spoznaje naroda da se tog momenta radi o najsposobnijem i čestitom čovjeku kojeg hrvatski nacionalni korpus ima.