Knjigozori

Knjigozori Miljenka Stojića: Krik, onaj smireni

Šimun Šito Ćorić, Slušaj, Iris, FRAM-ZIRAL – HKZ-Hrvatsko slovo, Mostar – Zagreb, 2015.

slusaj-irisBio je rat. Onaj u tvojoj domovini, kasnije nazvan Domovinski. Kako se odnositi prema njemu? Pričati neke mirotvorne priče ili se nastojati oduprijeti?

Ćoriću je od početka bilo jasno na koju stranu krenuti. Nalazio se u tuđini, ali je koristio svaki trenutak i svaku priliku pomoći svojima. Jedan od načina bilo je i pisanje, u ovom slučaju ono književno. Još na samom početku toga rata objelodanio je na njemačkom jeziku u Švicarskoj ovu knjigu pred nama. Kasnije su slijedili neki drugi jezici, a na samom kraju i hrvatski, jer nama je valjda sve to trebalo biti jasno. Na stranu što su zaredale pozitivne, pa i laskave, kritike. Važno je bilo prenijeti istinu u taj zapadni svijet koji bi radije pričao one mirotvorne priče nego naviještao da se treba oduprijeti, a kamo li da bi u tomu pomogao. Samo Bog zna koliko je pisac uspio. Ali zacijelo jest, jer su neke novine objavile ove crtice u nastavcima.

Damir Pešorda: Doprinos Anite Martinac hrvatskoj književnosti

Kao i većina pisaca Anita je Martinac svoj književni put počela poezijom te je kao pjesnikinja doživjela prvu književnu afirmaciju. Pjesme su joj nagrađivane i prevođene na strane jezike, a nije izostala ni recepcija od strane kritike i čitateljske publike. Međutim, tek je romanima Medaljon i Posljednji autorica, čini mi se, našla svoju pravu temu ili bi se - s obzirom na autoričin obiteljski, zavičajni i biografski background – moglo reći da je tema našla nju.

Hrvoje Hitrec: Ministar informiranja u Vladi Kraljice mira

Godinama pratim književni i neknjiževni rad fra Miljenka Stojića, njegovu prozu,pjesnička djela, njegove britke kolumne koje čitam na poučne knjige namijenjene djeci, pratio sam njegove medijske pothvate međugorske, postulatorske širokobriješke, vodio ga u bilješkama kao čovjeka koji je bio pionir informatičke revolucije u franjevaca, barem na ovim našim hrvatskim prostorima. Ministar informiranja u Vladi Kraljice mira.

Knjigozori Miljenka Stojića: Jedan dan

moje-ce-usi-rastiSrećko Marijanović, Moje će uši rasti, Naklada DHK HB – Matica hrvatska, Mostar – Stolac, 2015.

Ima pjesnika s kojima ne znaš što bi, a ima i onih koje čitaš. Marijanović spada u potonje.

Napisao je zbirku, mogli bismo reći, u jednom dahu, iako su tu sabrane pjesme iz različitih razdoblja i različitih tematika. Protuslovno? Pročitajmo posljednji stih u zbirci: ne djede ne ću stati (Ne ću stati) Započeo je nešto, nailazio na raznorazne poteškoće, ali on ide dalje zbog zavjeta koji je nekada dao. Očito poglavito samima sebi jer samo u tom slučaju prikupljamo dovoljno snage ići naprijed. Što se može, pomalo smo sebični, ta ljudska smo bića. No, nakon toga zavjet se prelijeva i na druge. Bića smo ipak u odnosu prema nekome.

Predstavljena knjiga Nima Splita brez Splita – haiku po spli'sku

Knjiga Nima Splita brez Splita– haiku po spli'sku, književnice Dunje Kalilić u predstavljena je 24. travnja u GK Marka Marulića u Splitu. O knjizi su uz autoricu govorili prof. Daniela Visković Veršić, moderatorica Grozdana Ribičić, a pjesme su krasnoslovile učenice IV. gimnazije "Marko Marulić" Tonka Curić i Anamarija Tokić. Program je vodila Grozdana Ribičić.

Knjigozori Miljenka Stojića: Cetinskom krajinom

franjevci-zrtveStjepan Čovo, Franjevci žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini, Franjevački samostan, Sinj, 2015.

Fra Milan Lapić i fra Stanko Bradarić nađoše se 24 rujna 1943. u Stupnom Dolu kod Ravnog, na putu u Dubrovnik. Jugokomunisti napadoše mjesto i uhvatiše ih. Bijaše to sinjska jedinica pa se oni pozvaše na »prijatelja« Peku Bogdana. Ta kako i ne bi, 6 je godina bio u sinjskom sjemeništu. Ali je bio i u Beogradu na sveučilištu gdje se priključio jugokomunistima. Kada je došao i ugledao navedene, uskliknuo je da ih je i prije čekao ali su umakli. Zna se što je slijedilo.

Knjigozori Miljenka Stojića: Spoznavanje nespoznatljivog

otajstvo-trojedinoga-bogaMarija Pehar, Otajstvo Trojedinoga Boga u slikovnom izričaju, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016.

U Srednjem vijeku cvjetao je zagrljaj bogoslovlja i umjetnosti. Pisale su se nezaboravne knjige, stvarala velika djela. No, na pozornicu stupi razum i nastade razlaz. Bogoslovlje skrenu prema filozofiji, a umjetnost prema banalnosti. Jedino na Istoku razvoj bi nešto drukčiji. Ikone su preživjele vrijeme zadržavši svoju izvornost. Pa se sada i neki na Zapadu osokoljeni time ponovno vraćaju svojim korijenima.