Knjigozori

Knjigozori Miljenka Stojića: Sa svojima

zivot-nakon-logoraJadranko Dadić, Život nakon logora, Vlastita naklada, Posušje, 2015.

Nekada je živio u Bugojnu, tamo prije Domovinskog rata, pa dospje u logor tzv. Armije BiH. Na jedvite se jade toga riješio te nakon svega napisao knjigu 240 dana tame bugojanskoga logora. Sada živi u Posušju i razmišlja o svemu. Plod toga je ova njegova knjiga.

Vrlo je lako primijetiti da se ovdje ne radi o sustavnom izlaganju određenoga gradiva. Dadić pokušava sebi i čitateljstvu odgovoriti što se to zapravo dogodilo s njim i drugima, kao i kako su se snašli u novom životu. Doživljaji iz prve ruke nadopunjeni su znanjem pabirčenim tu i tamo, poglavito izgleda iz medija. Ali sva su ta saznanja prošla kroz osobno sito pa su dobila oblik koji su dobila.

Knjigozori Miljenka Stojića: Blizina

u-mom-srcu-vatraJohannes Hartl, U mom srcu vatra, Ruah, Zagreb, 2015.

Vjeru treba iskustveno doživjeti, u svome srcu, a ne samo u svome razumu. Ovo je načelo koje je Johannesa Hartla odvelo u potragu za tim i sve ga još i danas drži. Prije nekoliko godina postao je i voditelj kuće molitve u Augsburgu, kuće gdje se neprestano moli, iskusuje Božja blizina. O svemu tomu ispričao je u ovoj knjizi.

A nije sve u početku izgledalo obećavajuće. Zanosio se današnjim uobičajenim idealima mladih. Istina, u obitelji je vladalo drugo ozračje, benediktinski samostan u blizini trebao ga je učvrstiti u vjeri, ali... Osjećao je ipak u dubini duše da raspušteni život nikamo ne vodi te je krenuo putem obraćenja. Početak je bio na susretu karizmatske obnove. Nije bio došao tražiti Boga, nego malo zabave. No, Božji su naumi bili drukčiji.

Knjigozori Miljenka Stojića: Kad ni njihov nisi

vikarov-kompleksMilorad Stojević, Vikarov kompleks, Rinaz, Rijeka, 2015.

»Iz njedra je, valjda iz dobro sakrivena srca, izvukao radničku kapu od grube tkanine i s velikom crvenom petokrakom, kao bećar ju nakrivio na glavi. Leptir izletio iz čahurice, kažem vam.« (str. 211.) Usklik je ovo Mihovila Berkovića nakon što je »drug« došao po njega i njegova kolegu u okolicu Rijeke da ih prebaci u Egipat. A oni su bili Židovi, neprestano u bijegu tijekom teških godina Drugog svjetskog rata. Nisu vjerovali u Boga, više im se sviđala ljudska pamet. Kad su završile ratne nevolje, za njih je trebao početi bolji život. Trebali su biti svoji među svojima, ali nisu. Postupno su uviđali da im se razilaze pogledi na život.

Knjigozori Miljenka Stojića: Svoj na svomu

pomet-u-glavuValentin Ćorić, Pomet u glavu, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2016.

»Da bi izbjegao hašku ćeliju, nakon bezbrojnih laži haškim istražiteljima rekao je jednu istinu: da je u ratu bio nitko i ništa.« (str. 31.). Ovako glasi jedan Ćorićev aforizam iz knjige. U haškoj je ćeliji, zajedno s još 5-oricom naših, više od desetljeća. A to bi onda značilo da je u ratu ipak bio netko i nešto. Pod tim vidom trebalo bi čitati ovo Ćorićevo djelo, ali i pod vidom drugog njegova aforizma koji glasi: »Kad vidite zlo u nekom čovjeku, dobro vidite da nije vaše.« (str. 89.)

Knjigozori Miljenka Stojića: Pod slamnatim šeširom

tisina-raspadanjaJoso Živković, Tišina raspadanja, DHK HB, Mostar, 2015.

Prstima dotičeš plodnu posavsku zemlju. To je tvoje, ma koliko drugi nastojali da to nije tako. A vjetar se razbacio pustom širinom. Tako i ti, unatoč svemu. Ćutiš u sebi pjesmu i smjelo kročiš životnim stazama.

Objavljena knjiga „Rim, a ne Beograd"

U povodu objavljivanja knjige „Rim, a ne Beograd. Promjena doba i mirna ofenziva Katoličke Crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslaviji (1975.-1984.)" autora Darka Hudelista u prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu u petak 2. lipnja održana je konferencija za medije.

Knjigozori Miljenka Stojića: Tvrdoća pločnika

svijet-koji-znamBoris Maruna, Svijet koji znam, DHK, Zagreb, 2015.

On je bio naš pravi disident, ne kao oni, nazovi naši, iz devedesetih godina prošloga stoljeća. Boris Maruna. Nije se mirio s jugokomunističkim režimom pa je 1960. s dvojicom braće prebjegao u inozemstvo. Skrasuje se u Argentini, pridružuje Vinku Nikoliću i počinje objavljivati u Hrvatskoj reviji. Još jedan hrvatski pjesnik na tvrdom svjetskom pločniku, ali bolje i to nego pod ledinom kao mnogi prije njega.

Knjigozori Miljenka Stojića: Koraci ponosa

raj-na-vratimaFabrice Hadjadj, Raj na vratima, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015.

Kršćanstvo su odavno protjerali iz društvenog života, ovamo na Zapadu. Ali oni svjesni uvijek su ga vraćali u središte zbivanja. Jedan od takvih je Fabrice Hadjadj, čovjek zanimljiva životopisa. Rodio se kao Židov, mladost proveo kao bezbožnik, da bi u svojim tridesetim prigrlio kršćanstvo. A k tomu mu prezime miriše na ono arapsko, zna se našaliti. Danas je poznat, ne samo u Francuskoj, kao plodan mislilac i dramski pisac kršćanskog nadahnuća.

U ovoj knjizi razmatra pitanje raja. On je ne samo negdje tamo nakon naše smrti, nego ga treba nastojati barem u mrvicama doživjeti dok smo ovdje na zemlji. I to u nama stvara radost, a ne isprazan način života.

Knjigozori Miljenka Stojića: Iz burovitosti pogled

obescacivacVlatko Majić, Obeščašćivač, Znanstvena knjižnica – Matica hrvatska, Zadar – Pag, 2017.

Vrijeme oko nas je prematerijalizirano i odnosi su u svijetu prepolitizirani, kaže Vlatko Majić, tamo negdje oko sredine knjige, pokušavajući kriknuti da treba drukčije. Pa onda nastavlja da je sve puno buke, dinamike, tehnike i svakojake trke što nimalo ne pridonosi brizi za jezik, misao i knjigu. A za one koji ga dovoljno ne poznaju pri kraju kaže da mu je svijet jednostavan i lijep. Čisti Mediteran, Hercegovina i Dalmacija, sunce, kamen, rijeka u polju i jablani kraj nje. Tu se brusi jezik, igra s njim, voli svoje i uranja time u voljenje drugoga kraj sebe.