Nedavno je agilni zagrebački nakladnik VBZ u biblioteci TRIDVAJEDAN PJESNIŠTVO, objavio zbirku pjesama legendarnog američkog književnika Charlesa Bukowskog (1920-1994), u strastvenom prijevodu Damira Šodana. Riječ je o posthumnoj zbirci poezije koju čine najbolje neobjavljene i u pjesničke zbirke neuvrštene pjesme, iz razdoblja od 1959. godine, pa praktično do smrti 1994.

Što reći novo u starom Hanku? Ništa doista. Osim.Ovu ću knjigu ostaviti u svojoj osobnoj biblioteci(riječ je o malobrojnim knjigama kojima se povremeno ili kontinuirano vraćam tražeći utjehu) i još ovo.U ovo mračno doba pandemije,zime,kratkih,hladnih i vjetrevitih dana,ja sam uživao u njegovim stihovima,diveći mu se i istodobno mu zavidjeći na slobodi,na oslobođenom od često lažnih i površnih stega,iščitavajući ga radosno dva dana,smijući se njegovim uvrnutim stihovima,odajući sve dublji respekt njegovom uživanju u sadašnjem trenutku,.maksimalno i bez ustezanja,razumijevajući tugu zbog odbijenih rukopisa,krećući se zajedno u tišini,posve nevidljiv pored pjesanika na njegovim svakodnevnim koračanjima ili vožnjama prema kladionicama na konjskim trkama,alkoholu,vinu,pivu,oblacima cigareta,nepoznatim ženama i neprestanom pisanju na pisaćem stroju jer jedino taj mehanički sklop najbolje zna tko je on.

Na kraku knjige nalazi se i pjesma po kojoj je i nazvana ova knjiga,riječ je o kratkom životopisu pjesniku i vlastitom kako je tako daleko,što se tiče godina,dogurao,unatoč svakakvom životu.

Bukowski u svojim stihovima nosi barjak oslobođenosti,slobode duha,nezaustavljive,iskrene duhovitosti.

Čitajte Bukowskog i prepustite se užitku igre riječi i misli.     

                                 

Miroslav Pelikan

Share
0