Oluja za žive i mrtve, antologojska poezija Charlesa Bukowskog
Nedavno je agilni zagrebački nakladnik VBZ u biblioteci TRIDVAJEDAN PJESNIŠTVO, objavio zbirku pjesama legendarnog američkog književnika Charlesa Bukowskog (1920-1994), u strastvenom prijevodu Damira Šodana. Riječ je o posthumnoj zbirci poezije koju čine najbolje neobjavljene i u pjesničke zbirke neuvrštene pjesme, iz razdoblja od 1959. godine, pa praktično do smrti 1994.
U očima evropskih mislilaca čovjek je viđen kao zoon politikon, Homo sapiens, Homo ludens, Homo historicus, ali i Homo confclictus u jednom od niza svojih manje ili više poznatih određenja. Svake od ovih antropološih vizura Nikola Šimić Tonin se posredno ili neposredno dotakao u svom romanu, svaku od njih na svoj način preispitao u književnom opitu u kome ih je potopio u rastvor mahale. Od njihove reakcije, takoreći, nastao je roman.
Nedavno je objavljen u zgodnoj,jednostavnoj opremi,oko 160 stranica,prvonagrađeni roman na ovogodišnjem natječaju VBZ-a za najbolji roman 2021.,Sine,idemo kući,uglednoga hrvatskoga pjesnika Ivice Prtenjače.
Od srpnja mjeseca, kada je Večernji list pompozno najavio knjigu Rahima Ademija te u nekoliko nastavaka objavio neke od najintrigantnijih dijelova te knjige ne prestaju previranja u braniteljskoj populaciji, prvenstveno u Dalmaciji.
Osvrt na knjigu 'Hrvatska pravoslavna crkva' iz 1996., autor Petar Požar, izdavač Naklada Pavičić
Prikaz knjige: Veselko Grubišić,Povratak, Matica hrvatska, Posušje – Široki Brijeg – Grude, 2021.
”Ima istina od kojih se ne može odstupiti, ima granica na kojima se mora stati, položaja s kojih se ne može uzmicati.” Ovo su riječi pokojnoga kardinala i zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića izrečene u teškim i presudnim vremenima za život i opstojnost hrvatskoga naroda. Citira ih i uzima kao motto svoje knjige ”Samo istina” general HV, Rahim Ademi.
Diljem svijeta živi i radi na desetine, pa i stotine tisuća Hrvata. Neki od njih, poput Katarine Pejaković, svoj su život uz ostalo posvetili i pisanju i objavljivanju knjiga.
Fra Emerik Pavić (Budim, 5. siječnja 1716. - Budim, 15. travnja 1780.) bio je hrvatski književnik, filozof, teolog, povjesničar, latinist, prevoditelj i autor prvog djela estetike među Hrvatima u Ugarskoj. Okušao se i u pjesništvu i nabožnoj književnosti i iza sebe ostavio vrijedna djela.
Prikaz knjige: Darko Juka, Teštamentum, Matica hrvatska, Mostar, 2020.