Promatrajući mnoge slike iz opusa akademskog slikara Alfreda Krupe, izvedene u različitim tehnikama i uz nazočnost svakovrsnih motiva, ne mogu se oteli dojmu kako slikar promatra svijet, svoju okolinu i zapisuje na platnu, papiru mnoštvo svojih emocija, razmišljanja, sjećanja, lijepa i bolna, snažna i površna, zapisuje svoje osjećaje na licu svijeta koji ga okružuje, na površini rijeke, odsjaju svjetla na arhitekturi grada,na drvu, cvijetu, malom, teško vidljivom predmetu.

Dok slika mirnu, gotovo zaspalu rijeku ispod mosta u nedalekom gradu, Krupa se prisjeća zvukova i riječi iz djetinjstva, događaja davnih, kojih se možda više nitko i ne sjeća, svakodnevnih životnih nevolja i problema, dok mu ruka zastaje na sjeni što je stvara most iznad lijene rijeke.

Svi motivi Alfreda Krupe nose u svojoj konstrukciji izrazitu suptilnost pa i fragilnost jer nije svijet tako čvrst kako se doima, svijet je mnogo nježniji, pravi je svijet duboko skriven ispod maske koju nameće vrijeme.

Stoga ne čudi zašto slikarstvo Alfreda Krupe nailazi na pozitivan odjek, posebice iz inozemstva. Njegove slike su na gotovo svim kontinentima, izlaže često i reklo bi se vrlo učinkovito.

Njegovo shvaćanje i doživljavanje svijeta zanima i druge.

Njegov pogled na svijet izrečen na njemu svojstven način izaziva zanimanje.

Kompleksni umjetnički opus akademskog slikara Alfreda Krupe pronalazi uspješno svoj put u tajnovitim labirintima međunarodnog izlaganja.

                                  

Miroslav Pelikan