Za medijske zločince, poput Dežulovića, Lucića, Ivančića, Erceg i sličnih pomozbog junaka,  nema „žica“ na granicama, njima je otvorena „cijela Europa“. Naime, dovoljno je objaviti knjigu, kao što je objavljena ona o nekakvoj povijesti „Feral Tribunea“, režimskim novinama, financiranim i uglavnom čitanim od onih koji poput njih ne vole, pa i mrze sve što hrvatski diše, pa da vas ugoste i u Europskom parlamentu u Bruxellesu.

Tamo je, pišu neki lijevi mediji, s „velikim“ uspjehom, pred prepunom dvoranom (!) održano predstavljanje te knjige, a glavni predstavljači su bili Boris Dežulović, Predrag Lucić i Boris Pavelić, koji su u svom stilu zabavljali „brojnu“ publiku pjevajući i pjesme poput one „Od Vardara pa do Triglava“. Ne znamo je li „brojna“ publika ikada čula tu pjesmu, ali sigurno su je s njima pjevali i organizatorica njihova gostovanja u Europskom parlamentu Biljana Borzan (SDP) te oni u publici poput Tonina Picule (SDP), Joze Radoša (SDP) i „Jugoslavena“ Josipa Juratovića.

Mediji pišu („Novi list“, a tko drugi) da je jedan Lucić tamo izjavio da u Hrvatskoj „živimo u sve izraženijoj atmosferi mržnje“ te da je Dežulović dodao da bi vlade, parlamenti, pa i Europski parlament, trebali uspostaviti mehanizme za zaštitu profesionalnih medija.

Kad su to govorili „brojnoj“ publici, ovi pomozbog junaci jedino su mislili na sebe, tj. kako su i dalje (zamislite) nezaštićeni, jer oni i samo oni su „proganjani“ zbog pisanja „istine“, a ostali ili „ne znaju“ pisati ili pišu laži i gluposti, tako da ih nitko i ne dira. Međutim, nema novina, od srpskih, crnogorskih i hrvatskih gdje i dalje ne objavljuju svoje „sanitarne“ članke nekadašnji, nezamjenjivi i uvijek iznimno dobro plaćeni tzv. novinari bivšeg sramotnog „Ferala“. Oni su danas uglavnom pod zaštitom Srbina po zanimanju Milorada Pupovca, pa kakva je njegova politika takvi su i njihovi članci.

Na predstavljanju knjige čule su se i riječi Joze Radoša. Taj hrvatski kadar iz „komunističke kvote“ rekao je kako će se uvijek naći „hrabri, pametni, otvoreni i prkosni“, poput ovih pomozbog junaka, koji će sačuvati „profesionalizam i kvalitetu“ („Od Vardara pa do Triglava“, op.p.).

Promocija je, kažu, završila pitanjem: Hoće li se za 25 godina jedna od dvorana u Europskom parlamentu zvati Dvoranom Viktora Ivančića?

No, „šalu“ na stranu. Činjenica je da su neki naši europski parlamentarci uspjeli dovući i u Europski parlament neke od onih koji žive pljuvajući i bljuvajući po Hrvatskoj, sve u želji da i „Europa“ sazna kako ovdje teško rade i žive pomozbog medijski člankopisci, pa nam nakon svega nije jasno kako se nitko od tih „silnih“ hrvatskih parlamentaraca nikada nije sjetio da pred tamošnju „brojnu“ publiku pozove i one koji ne pjevaju „Od Vardara pa do Triglava“, već hrvatske domoljubne pjesme, odnosno one koji godinama ukazuju na „vonj i smrad“ ovih nekada „popularnih“ novina (koje su danas zamijenile srpske „Novosti“ koje izlaze u Zagrebu)? Što ne pozovu u ovaj visoki europski dom ljude koji su objavili vrijedne i kvalitetne hrvatske knjige, poput: Ivana Aralice, dr. Andrije Hebranga, dr. Josipa Jurčevića, dr. Josipa Pečarića, dr. Zvonimira Šeparovića, admirala Davora Domazeta – Lošu, novinara Milana Ivkošića, dr. Miroslava Tuđmana, Bože Vukušića, Julienne Eden Bušić, urednike „Hrvatskog slova“ ili „Hrvatskog tjednika“, dr. Zdravka Tomca i njima slične, (ili što tamo ne organiziraju promociju nekog iznimnog hrvatskog filma poput „Broj 55“, ili nekih od brojnih izvrsnih dokumentarnih filmova Jakova Sedlara) već zovu i debelo plaćaju one koji kontinuirano truju hrvatski medijski i ini prostor?

 

Mladen Pavković