Evo zore, evo dana, nema više Radmana!
Nažalost, velika većina Hrvatica i Hrvata ne shvaća od kolike je sudbinske važnosti odlazak Gorana Radmana s čela Hrvatske radio-televizije.
Iako se 8. studenoga, dakle točno mjesec dana nakon Dana neovisnosti, na izborima očekivala premoćna pobjeda Domoljubne koalicije, APIS ili Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama, se pobrinula da nekoliko mandata bude ukradeno. Pa ipak, već je nekako postalo ustaljeno da jugokomunisti gube iako cijelo vrijeme varaju; treba se samo sjetiti da Josipoviću nisu omogućili pobjedu ni mrtvi glasači (što je vrlo ironično, jer tko bi živ glasao za njega?), a potom je APIS sastavljanje vlade od strane Domoljubne koalicije samo otežao, ali ne i onemogućio.
Dugo se i mučno pregovaralo, ali je vlada naposljetku sastavljena. Sve nekako ide sporo, što je čudno, jer ako se vlada sastavlja skoro dva mjeseca, onda kad se napokon sastavi bi trebalo sve ići kao podmazano. Je li kočnica MOST ili premijer Orešković koji možda i dalje ne shvaća kako velika politička opcija poput Partije i “narodnjaka” mogu sustavno djelovati protiv vlastite države i domovine, nije potpuno jasno. MOST, sam po sebi, nije koherentna cjelina, a ni oni koji ih napadaju se ne mogu dogovoriti jesu li podvala jugonostalgičara ili tvorevina koja predstavlja Crkvu. Sve što je jasno, jest da netko i dalje ustraje na “vladi nacionalnog jedinstva”, čemu u prilog ide ostanak nekih pomoćnika ministara bivše, najnesposobnije od sviju vlada.
Stanje je teško, situacija mučna, a narodu je puna kapa politikanstva i nesnalaženja provincijalaca i lokalnih šerifa koji su se “deus ex machina” našli na rukovodećim položajima države. Zoran Milanović uporno tvrdi da je spreman preuzeti vlast; što je vrlo zanimljivo, jer je on gubitnik izbora, a i zakonski je nemoguće da u ovom trenutku netko preuzme vlast bez raspisivanja novih izbora. Zlatko Komadina također smatra da je trebalo ići na ponavljanje izbora. No, ono što je vrlo zabrinjavajuće, po raznim se domoljubnim portalima počinje govorkati o raspisivanju novih izbora.
Prije tjedan dana bih prvi izjavio da su novi izbori neophodni i nezaobilazni želi li se Hrvatska izvući iz teških gospodarskih i socijalnih prilika, kao i iz udbaških komunističkih šapa, no sve to zadobiva jedno novo osvjetljenje odlaskom Gorana Radmana, Josipovićevog čovjeka od najvećeg povjerenja, iako, na našu sreću, to povjerenje nije opravdao te se ponio kao pravi zatucani skojevac što mu se obilo o glavu.
Hrvatski je narod očito zaboravio da ga već predugo tiranizira agitprop javne televizije, odnosno javnog servisa, koji bi trebao prvenstveno biti na službi građanima, čiju pretplatu “de lege lata” svatko mora plaćati. Hrvatski se narod također mora zapitati: koliko je teško političaru, domoljubu, postupati po svojoj savjesti, odnosno iz ljubavi prema domovini, kad je državna televizija i dvije najveće komercijalne televizije, uz sve velike dnevne tiskovine i najčitanije (nažalost) portale protiv njih. Sjećamo se drvlja i kamenja na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića nakon njegova prvog poteza, galame oko izjave o Bogu kao dizajneru svijeta ministra znanosti Predraga Šustara, a uspjeli su “izvojevati” i ostavku ministra branitelja.
Ipak, oko Radmanove smjene bijahu složni i MOST i Domoljubna koalicija, a nije teško zaključiti da se veliki potezi, uključujući kurikularnu reformu, odnosno njezinu temeljitu reviziju i izmjenu, nisu činili (ni najavljivali) upravo zbog Radmanovog SKOJ-jevanja i četnikovanja; uz takve je uvjete nemoguće raditi, jer kao da nije dosta šezdesetak gorila u Saboru koje se busaju u prsa i urlaju na svaki potez koji ugrožava opstanak SR Hrvatske
Vjerojatno je sve išlo ovako sporo i uštogljeno jer se čekalo povratak državne televizije u državne ruke. Sad kad je to obavljeno, vjerojatno će sve ići kako je zamišljeno, te uskoro možemo očekivati zakon o lustraciji, natalitetnu politiku, prestanak financiranja nevladinih organizacija i udruga, gospodarski rast i ostalo što je obećano.
Ne smije se zaboraviti da je skoro 16 godina Hrvatskom vladala KPJ, i da je to 16 nepovratnih i izgubljenih godina. Također se ne smije zaboraviti da je Domoljubna koalicija na čelu s HDZ-om učinila sve kako bi formirala vladu i izvukla našu domovinu iz komunističke kaljuže te da je za izlazak iz iste potrebno strpljenje. A Hrvati bi, kad bi imali smisla za humor i satiru, došli pred zgradu HRT-a na Prisavlju i zapjevali: “Evo zore, evo dana, nema više Radmana!” To je zaista velika pobjeda domoljublja i veliki korak u napretku naše jedine domovine.
Josip Gajski