Split se u utorak, 26. srpnja oprostio od Nikole Pense, hrvatskog domoljuba i političkog aktiviste rodom s Drvenika, koji je u 91. godini života preminuo i pokopan na splitskom groblju Lovrinac.

Sprovodne obrede predvodio je fra Nikica Devčić, a sveta misa zadušnica slavila se u crkvi sv. Ante na Poljudu.

Nikola Pensa živio je i radio u Splitu a bio je žrtva jugokomunističkih progona političkih neistomišljenika. Bio je sudionik Križnog puta. Uspio se vratiti živ. Nezadovoljan stanjem, povezao se s nekoliko mladića i djevojaka koji su osjećali i mislili da se nasilnicima i zlu komunističkom režimu treba suprotstaviti. Skupina od desetak djevojaka i mladića sastajala se po kućama i u drugoj polovini 1946. godine svoju su skupinu osnovali i nazvali Hrvatskim oslobodilačkim pokretom. Simbolika vrha Marjana bila je hrvatska zastava, simbol hrvatstva i zadržala se do danas. Predstavljala je prkos nenarodnim režimima. U jugokomunističkoj Jugoslaviji na vrh je stavljena jugoslavenska zastava. Tu je bila prigoda za iskaz prosvjeda. S tom skupinom istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman(21, poslije svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije), Vjekoslav Matijević (20) i Frane Tente (19) pustio se u prosvjednu akciju 10. Travnja 1947. godine na vrhu Marjanu je skinuo je jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski stijeg. Akcija je izazvala šok. Istraga je počela. Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Prvi je uhićen Bettini, 29. travnja, a do 18. svibnja svi su bili u splitskome zatvoru, među njima i Tente. Iako su svi bili maloljetni, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Presuda je uslijedila vrlo brzo. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudio je 27. svibnja. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama. Premda maloljetan, zatočen je u kaznionici u Lepoglavi.

Osuđen je, a u obrazloženji presude stajalo je da je osuđen i kažnjen jer je:

  1. sastavio i umnožio nekoliko parola i letaka s pozivom na nasilno rušenje postojećeg državnog uređenja
  2. razbacivao letke protunarodnog sadržaja u dvorištu gimnazije u Splitu
  3. skupa s drugima, na Marjanu skinuo jugoslavensku zastavu s petokrakom i digao hrvatsku zastavu bez zvijezde petokrake

Presuda je sadržavala još toga. Osim izvješene zastave, teretilo ih se za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola tipa "Doli Tito" i "Živija HOP", dizanje bune među seljacima u Žeževici, vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u odmetničke bande (za što su optužili Jakova Kirigina) i dr. Pensu su još osudili da je nabavljao sanitetski materijal za odmetničke bande.

Slobodna Dalmacija od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, a vješanje hrvatske zastave nazvala je "vješanje ustaške zastave", a akciju nazvala "izdajstvom ostataka fašizma".

Pensa je osuđen na sedam godina zatvora. Poslije je radio kao odvjetnik i na tom je radnom mjestu dočekao mirovinu, bio je predsjednik Društva političkih zatvorenika u Splitu i član i jedan od osnivača Udruge Hrvatske domovinske vojske 1941.-1945. – Split. Sve dok je mogao, na dan skidanja stijega na Marjanu, dolazio je i mlađim naraštajima, svjedočio istinu iz prve ruke.

D. Z.