Ne tako davno, u emisiji Otvoreno (HTV, Prvi program; 25.05.2017.), naš vrli „demokrat“ poznat po „umjerenim stavovima“, „toleranciji“, „elokvenciji“, „zalaganju za ljudska prava“ svih (dakako, s posebnim naglaskom na prava Srba i LGBT zajednice kao što je i red), „ljuti borac za socijaldemokraciju“ (ma što to značilo), gubernator gubernije Primorsko – goranske (kako stvari stoje, vjerojatno doživotni), stari i prekaljeni „račanovski“ kadar u redovima hrvatskih kriptoboljševika (s dna kace), potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina izvalio je ne trepnuvši: „U SDP-u se može i mora govoriti, samo treba znati kada i gdje i što“.

Komadina (od svega što je uz njega vezano, ipak mu najbolje paše prezime) je tu svoju „dobokomisaonu“, takoreći filozofsku „mudrost“ izrekao tako mirno, iskreno, blago, spontano, ravnodušno, skrušeno, s toliko uvjerenja i lakoće, kao da je riječ i najnormalnijoj i najprirodnijoj stvari na svijetu, a povod su bile izjave Miranda Mrsića, člana vodstva istog tog SDP-a i kolege (spomenutog) gubernatora, koje očito nisu „sjele“ ni njemu ni „vunderkindu“ Bernardiću, bezličnom, mlakom i beskrvnom predsjedniku stranke za čiji je uspon na ljestvici stranačke moći najviše zaslužan upravo on.

Rekli bi Bosanci: Mašala!

Koja „demokracija“, „sloboda mišljenja i izražavanja“ u SDP-u, koji manevarski prostor za „drugarsku kritiku“ i javno iznošenje mišljenja, pa to je nešto neviđeno, takoreći zadivljujuće! Otvorena su nova obzorja „demokracije“ i kročili smo „u sferu slobode“ zahvaljujući Komadini i drugovima.

Što ćeš više?

Nakon što ti najuži stranački vrh (slično nekadašnjem Agitpropu koji je oduvijek bio spiritus movens Partije i revolucije) odredi KADA, GDJE I ŠTO ćeš govoriti, sve ostalo možeš kreirati sam i bez ikakvih drugih ograničenja (osim što moraš malo pripaziti na još neke detalje: kako ćeš se obući – s manje crnih a više crvenih nijansi, koji bedž trebaš staviti, kad ćeš, komu i kako pljeskati, kako ćeš se odnositi prema Velikom Vođi, do koga smiješ ili ne smiješ sjesti, koji si po redu govornik, kad i u kojim prigodama ćeš u ruku uzeti hrvatsku zastavicu, s kojim medijima smiješ komunicirati – a s kojima to ne smiješ ni za živu glavu itd., itd.). Sve drugo (što Partija nije utvrdila svojim pravilnikom ponašanja), prepušteno je isključivo tvojoj mašti, imaginaciji i slobodnoj volji.

To se zove „pluralizam“, „demokracija“, „sloboda“, gospodo i drugovi!

Kakav, koji verbalni delikt? Kad ste to vidjeli i čuli u SDP-u?

Ninić, Antunovićka, Linić, Bandić, Kolarićka (i tko zna koliko još njih) najureni su iz stranke zbog „razbijanja jedinstva“ Partije, zbog „destrukcije“ i „podrivačkog djelovanja“ (kako se to kaže revolucionarnim komunističkim rječnikom), a ne zbog verbalnog delikta!

Umjesto da se na vrijeme obrate centrali i Agitpropu i dobiju direktive, da se lijepo do u detalje zna tko, kako, kada, gdje i šta može pričati,oni počeli blebetati unaokolo što god im je padalo napamet i to s ciljem razbijanja Partije!

E, ne može to tako drugovi! Iza riječi stoje namjere, iza namjera slijedi akcija...i ode sve k vragu, poput kule od karata, ako se budno ne pazi! Zar ste već zaboravili na onu staru i poznatu boljševičku istinu da neprijatelj nikad ne spava i da nema opasnijeg neprijatelja od unutrašnjeg!? Nije vam bilo dosta 70 godina da naučite to prosto pravilo koje nas drži na životu? I tko vam je onda kriv što ste (ili ćete biti uskoro) disidenti i marginalci? Stega, drugovi, disciplina kičme i jezika, to je jedna od najvažnijih stvari!

Još je Tito govorio kako je idejno, organizacijsko i akcijsko jedinstvo najvažnija stvar, bez koje nema Partije (i još na kraju dodavao ono svoje poznato: „boga ti..., kratko i odrešito, s mekim „t“, što je bilo jako, jako simpatično – naročito zato što je vuklo na ruski i podsjećalo na Velikog Učitelja Staljina).

I zato nema druge – opravdano poručuje Zlatan Komadina isprsivši se (onako korpulentan – rodila ga majka) na braniku „revolucije“, „socijaldemokracije“ i tekovina „antifašizma“ – nego to jedinstvo (idejno, organizaciono i akcijsko) čuvati kao zenicu oka!

Nego kako!    

Kolarićku su ipak vratili ne bi li dokazali kako pod dirigentskom palicom mladog „vunderkinda“ Bernardića (kojega neki zovu i „Boško Buha“) nema verbalnog delikta, doduše ne shvaćajući da je dotična gospođa (sa svojom neobuzdanom jezičinom) najbolji jamac bespoštednih sukoba oko NUMBER 1. u stranci, jer tako narcisoidne i lajave osobe nadaleko nema. Međutim, ista je imala kanale putem kojih je dolazila u medije...pravila štetu Partiji (iz vana)... i na kraju, Bernardić i društvo su ipak prelomili i „progutali žabu“, zaključujući kako je manja šteta da bivša disidentica kevće u stranci nego izvan nje.

Nju su drugovi (silom prilika) nanovo udomili, ali, bogme, Picula ne mere ni prismrdit vrhu stranke a kamo li se primaknuti stolici predsjednika od kada je ulični fajter Zoki Milanović ispao iz igre.

Njemu su brže-bolje (po starom staljinističkom običaju) nalijepili nekoliko etiketa („briselski ćato“, „mlakonja“, „šonja“, „prevrtljivac“), optužen je da se „odvojio od baze“ (kud ćeš gore!?), a bogme je tamo u tom EU parlamentu povremeno „šurovao“ sa Stierom, Plenkovićem i drugim hrvatskim desničarima – EU parlamentarcima, a to Partija ne oprašta, ama baš nikako! I tako su Piculu elegantno otpilili i prije nego je predao kandidaturu za predsjednika stranke. Bude li mu ikad u životu palo na pamet što slično, završit će na isti način. Ako u SDP-u išta još uvijek funkcionira, to je Agitprop. Picula nije njegov dio i zato: KUŠ!

Nikad mi nije bilo jasno što taj lik (Picula) koji oduvijek djeluje normalno, uopće traži u istom kolu s Peđom Grbinom, Rankom Ostojićem, Nenadom Stazićem, Željkom Jovanovićem, Gordanom Marasom, Sinišom Hajdaš Dončićem, Arsenom Baukom i drugim opskurnim facama od kojih se (kad joj je dozlogrdilo i dogorilo do noktiju) ogradila čak i Milanka Opačić i usput još nama „desničarima“ izmamila smiješak onom svojom (sad već povjesnom) izjavom, kako je po pitanju unutarstranačke demokracije „HDZ demokratskiji od SDP-a“. Uskoro joj je i bezlični „Boško Buha“s čelnog mjesta (koje mu se ljulja od kad je na njega zasjeo i što vide i osjete svi osim njega samoga) brzometno poslao preporuku da „slobodno može u HDZ“. Ne znamo hoće li Milanka to uvažiti, ali... kako je krenulo, ništa nije nemoguće.

Za sada su ona i Mirando samo smijenjeni sa saborskih dužnosti, a očekuju se uskoro i novi udari. Partija ne prašta.

A garant će ta priča imati nastavak, jer ni jedno ni drugo ne miruju. Milanka tvrdi kako je kažnjena zbog verbalnog delikta i da ju je predsjednik htio natjerati da napusti stranku, dok Mrsić ide i dalje, spominjući čistke i strahovladu – a oboje složno traže odgovornost za loše rezultate lokalnih izbora i krive za to druga predsjednika!

Ljulja se ljulja, što bi reko narod...a rejting SDP-a iz tjedna u tjedan katastrofa. Ne pomaže ni to što Karamarko još uvijek statira u namještenim anketama RTL-a i sličnih medija kao „najomraženiji političar“, iako ga već mjesecima nema na javnoj sceni.

Drastični pad rejtinga čini se, ne smeta „Bošku Buhi“ i njegovim „pretorijancima“ koji ga (unatoč svemu, pa i gubitku lokalnih izbora i očitim negativnim trendovima) još uvijek formalno „podržavaju“ i „drže“ mu leđa – dok je jama koju mu iza njih kopaju sve je veća i veća. Samo je pitanje vremena kad će se pojaviti „Brut“... i odigrati završni čin.

U međuvremenu, oni po starom...i dalje se furaju na „antifašizam“, kao da se ništa bitno ne događa. Da nije tragično bilo bi smiješno.

Otimačina za čelnu funkciju tek predstoji i borba će biti bespoštedna i nemilosrdna, prava proleterska, sasvim nalik na onu među štakorima (kad dobro ogladne, a populacija im se drastično poveća – na ograničenom prostoru).

Pod kapom nebeskom nema tako pametnog stvora koji će uvijek, baš uvijek i u svakom trenutku točno znati kada, gdje i što reći, pa taman bio i iz SDP-a. Takvim talentima prirodno su nadareni samo malobrojni, oni koji su „prosvijetljeni“, „odabrani“, unikati... poput Komadine...

E, pa nije im on za to kriv...nek ispeku zanat... Nije lako biti „socijaldemokrat“...jer da jeste, bilo bi ih više...

 

Zlatko Pinter