Kad se pripremaju veliki projekti, uvijek je dobro imati barem jednu-dvije osobe koje uopće znaju o čemu je riječ i kako se projekt treba realizirati jer ako tih osoba nema, sve se pretvara u debakl.

I onda izlazi na površinu onaj beskrajni niz dragih, ali posve nesposobnih ljudi, koji pokušavaju dočekati mirovinu u sjeni apsolutnog nerada, višesatnih marendi, te redovnog odlaska na tržnicu tijekom radnog vremena.

Rijeka je na vrlo čudan način dobila EPK 2020. i ta bizarna manifestacija razotkriva sav diletantizam gradske uprave i njenih vanjskih suradnika. U gradu u kojem nitko ne zna ništa o istom tom gradu, u kojem su izložene slike “gradonačelnika od 1948.” (?! - kao da Rijeka stoljećima nije imala gradonačelnike!), što će reći da se priznaje samo “sud komunističke partije” i da su gradonačelnici samo oni koje je Partija imenovala! Ipak, mora se naglasiti da su, u vrlo oštroj konkurenciji, apsolutni pobjednici u uništavanju kvarnerskog gradića gradonačelnici Slavko (Linić) & Vojko (Obersnel), koji od 1993. vode Rijeku u potpunu propast.

Što ne valja s EPK 2020.?

Ne valja to što je količina nesposobnih ljudi na važnim mjestima jednostavno odviše velika da bi se išta moglo dobro organizirati. Iz toga slijedi: sve kasni - i to godinama! - a za 15 mjeseci riječkim karnevalom (?!), otvorit će se Cirkus EPK 2020. Bojim se da nikome u Rijeci nije jasno koliko je 15 mjeseci malo za realizaciju bilo čega, jer se, recimo, velike međunarodne izložbe, koje se u Zagrebu izmjenjuju u relativno pravilnom ritmu, dogovaraju tri do pet godine ranije i rade ih ljudi koji znaju taj posao.

U Rijeci pak, gradu bezveznih ruševina, organizira se tzv. “Rimski dan” gdje “Rimljani” bauljaju po Korzu ili između trgovačkih centara!? U pulskoj areni ili još bolje, u Akvileji (pod koju je, doduše, nešto prije 1948., Rijeka potpadala!), “Rimski dan” ima smisla, dok bi u Rijeci bili znatno primjereniji Dan komunističkih zločina, Dan fašizma ili Dan propalih industrijskih poduzeća (koja su bila utemeljena daleko prije “gradonačelnika od 1948.”!).

U gradu u kojem su se diletantni razmahali, Titov bananonosac “Galeb” u toliko je lošem stanju, da se ne može otegliti na popravak, elaborat o restauraciji nije napravljen, a novac koji je grad planirao je posve nedovoljan za ozbiljnu sanaciju broda. A “Galeb” je “udarni” projekt koji su “komunistički udarnici udareni u glavu” (lokalno ih zovu “munjeni”!) planirali kao “Maršalov” povratak u velikom stilu u mali, otužni gradić na Rječini.

U gradu ruševina, u kojem su Stari grad srušili “gradonačelnici od 1948.”, broj turista i broj noćenja toliko su smiješni, barem desetak puta manji od Pule, Zadra ili Splita, dakle tri grada s kojima se Rijeka još uvijek može uspoređivati. No i riječka zrakoplovna luka na Krku, autobusni kolodvor, željeznička postaja, sve to izgleda kao provincijska parodija sličnih objekata u normalnim gradovima. Kako do EPK 2020. ima još samo 15 mjeseci, a kako se niti na jednom od spomenutih objekata ništa ne radi (jedino je, koliko sam vidio, aktivirana željeznička pruga kojom teretni vlakovi povremeno prolaze duž rive, pa to još više naglašava mediteranski štih (shit?) gradske lučice!

No ruševine Starog grada nadmeću se sa ruševinama industrijskog kompleksa tzv. “Rikarda Benčića” (puno prije 1948. tu su bila, u svjetskim okvirima, vrlo ozbiljna postrojenja!) u borbi za realizaciju Europskog kulturnog košmara 2020. Vodili su me u razgledavanje restauratorskih radova na glavnoj zgradi kompleksa - upravnoj zgradi Rafinerije šećera s kraja 18. st.! - ali nitko nije mogao odgovoriti na banalno pitanje: kad će obnova biti gotova? A u kompleksu je sedam-osam velikih zgrada, uključujući ruševine tragi-komičnog Muzej moderne i suvremene umjetnosti - smještenog do upravne zgrade ex Rafinerije šećera.

Današnja Rijeka je zaboravljeni provincijski gradić, upropašten na svim razinama - brodogradilište “3. maj” je tek nastavak agonije propalih tvornica u vrijeme gradonačelnika Slavka & Vojka. Čak ni tzv. “Zagrebačka obala” (novi dio kontejnerske luke) neće biti gotov ni 2020., ni u godinama koje slijede, pa će ekonomski posve propali gradić, koji je već prezadužen, 2020. moći proglasiti službeni bankrot, a gradonačelnici Slavko & Vojko mogu, u prnjama, zaista otvoriti Europsku prijestolnicu bezveznih ruševina 2020. - u povorci provincijskog karnevala!

Najveći prilog kulturi Europe, grad bi dao kad bi na izborima 2020. (ili tako neke godine) dokinuo riječki crveni fašizam i u čast odlaska riječkih komunista u ropotarnicu povijesti potopio bananonosac “Galeb” i predao ga roniocima. Možba bi to pomoglo riječki mizerni “turizam”, koji je po brojkama daleko iza Vira (otok nema niti jedan hotel!) ili Novalje (gdje sam viđao riječke autobuse iznajmljene lokalnom prometu. Iduća faza EPK 2020 je odlazak Riječana na privremeni rad u Novalju. Ili Viškovo. Ili Kukuljanovo.). Lipi moji - la Commedia e finita!

A u Splitu se gradi ili ubrzo otvara desetak novih hotela! Bez Europske prijestolnice kulture! A “Rimski dan” u Dioklecijanovoj palači je i više nego logičan! Kultura nije projekt - to je način života!

 

F. Perić

Share
0