Povodom početka slijevanja migrantskih skupina u Europu prije nekoliko godina, uvjeravali su nas da iz „ratom zahvaćenih zemalja“ dolaze sve sami liječnici, inženjeri, astronauti, fizičari i nobelovci. Ispostavilo se da nije baš tako.

Potom su nas uvjeravali da „pred ratom“ bježe žene i djeca, no ispostavilo se da oko 90% migrantske populacije čine mladi muškarci u naponu snage koji drže dijete u rukama dok ne prijeđu granicu, a onda to dijete naprosto ostave. Na jugu Srbije, primjerice, navodno ima oko 6 do 7 tisuća napuštene djece raznorazne dobi, a polovica od tog broja još uvijek baulja njivama, poljanama i šumama, pokušavajući preživjeti.

Kad se više nije mogla skriti činjenica da u Europu dolaze mlađi muškarci, ispalo je svi rođeni 01. 01. najranije '97., pa ’98, pa ’99. godine, kako je već prolazila godina za godinom. I tako smo dobili, primjerice, po njemačkim školama, da de facto 26-godišnjak ide u razred s 14-godišnjacima, jer, većina europskih propisa onemogućuje (nedobrovoljnu) provjeru dobi. Za pristup takvim vijestima se moralo posezati za „opskurnim“ portalima, jer ni jedna novinarska kuća nije takve podatke smjela, niti htjela, pustiti u javnost; o silovanjima, ubojstvima, razbojstvima, pljačkama, prijetnjama, zastrašivanjima se nije smjelo kazati ni riječi u javnosti.

No, kad se pokazalo da su novonastale političke stranke diljem EU ugrozile vladajući establishment, osvojivši političku moć protumigrantskom retorikom, ploča se brzo promijenila. Ako malo promislite, primijetit ćete da unatrag, zadržimo se u hrvatskom medijskom prostoru, nekoliko mjeseci, od potpunog odsutstva bilo koje negativne vijesti o migrantima, odjednom imamo inflaciju tih istih vijesti koje se već skoro 3 godine skrivaju.

 Međutim, takva nagla promjena uređivačke politike vodećih hrvatskih medija, sve po nalogu izvanjskih središta moći, uzev u obzir da je većina ljudi načelno polupismena i neobrazovana, je za posljedicu imala paniku sukladno onoj narodnoj – u strahu su velike oči. Slijedom takvih okolnosti, uslijedile se lažne prijave, odnosno lažne vijesti, ovaj put iz straha prosječnih i „običnih“ ljudi.

Nedavno je Hrvatskom odjeknula vijest da je podignuta optužnica protiv nekog lugara na području Like jer je navodno lagao da su ga migranti istukli kolcem. Zanimljivo je da se postupa po tom navodnom kaznenom djelu, što jedino može biti ono iz čl. 304. Kaznenog zakona (ili lažna uzbuna iz čl. 316. po kojoj nitko nije gonjen otkako je suvremene Hrvatske), no to će zahtijevati, pravnom terminologijom, nekog oštećenika s OIB-om, prebivalištem te imenom i prezimenom, što nitko od migranta naprosto – nema.

I tako su se mediji, t.j. trbuhozborci duboke države, uz pomoć nimalo neovisnih državnih institucija dosjetili kako će zaustaviti izrazito opravdanu protumigrantsku histeriju. Naime, ukoliko će se kažnjavati „lažno prijavljivanje“, time se osigurava da „monopol“ nad vijestima o migrantskim zvjerstvima imaju isključivo t. zv. „mainstream“ mediji. Jer, svaki odgovoran urednik, odnosno nakladnik raznih neovisnih portala, će u dvojbi je li vijest autentična, naprosto odustati od njezina objavljivanja, u strahu od kaznenog progona. S druge strane, urednici i novinari u Jutarnjem, Večernjem, Novom listu ili Index i njima slični, će sukladno nalozima vlastodržaca plasirati svoje poluvijesti bez straha od postupanja DORH-a.

Da cenzorsko djelovanje nije ipak do kraja iščezlo, vidi se na primjeru hajke koja je povedena na neovisnog analitičara Zorana Grgića nakon njegova gostovanja u emisiji „Bujica“ od 05. studenoga 2018. godine. Grgić je u emisiji  spominjao kako “crnčuge i arapčuge siluju i ubijaju” i da “divljaci s istoka siluju” do onih da su migranti “teroristi i kriminalci” te da su oni koji dolaze uglavnom “zaraženi sidom i hepatitisom te da ih dosta ima tuberkulozu”. Urednik emisije Velimir Bujanec se u maniri „tvrdog“, „istinoljubivog“, „beskompromisnog“ i „pravog patriota“ ili „domoljuba“ brzo ogradio od – istinitih riječi. Naime, migranti jesu u određenoj mjeri teroristi i kriminalci (ne svi, ali Bože moj, ako Hitlera pamtimo samo po zlu jer je zlo prevladavalo u njegovim djelima, onda valjda migrante možemo krstiti prema onome što u njihovim djelima prevladava – zlu).

Zoran Grgić kao bivši djelatnik SIS-a itekako dobro zna što govori, i za razliku od ostalih, on kaže što misli da ga jednako dobro razumije i zagrebački akademik i lički lugar. Pa, ako će se već voditi postupak protiv „Bujice“, odnosno Grgića, zbog govora mržnje (verbalni delikt), neka se izvoli imenom, prezimenom, OIB-om i prebivalištem navesti oštećenici, odnosno migranti. Ako se pak nekoga optužuje za rasizam, onda je žalosno što hrvatski jezikoslovci šute intenzitetom Bujančevog ograđivanja.

„Crnčuga“ ili „aprapčuga“ jesu uvećanice (augmentativi) od „crnac“, odnosno „Arapin“, dakle za značenje ima velikog, razvijenog, snažnog i jakog pripadnika crnaca ili Arapa, k'o od grote odvaljenoga, rekli bi u Primorju. Ukoliko netko smjera na prijevod američkog žargonskog „nigger“, hrvatski prijevod glasi „crnjo“, a ne „crnčuga“, tako da, ako ćemo značenjski (a pravo se, prije svega bavi značenjem), elemenata rasizma nema, koliko god neki željeli da ga bude.

Čini se da je nepismenost sustavna u nas Hrvata. Neki je dan u Helsinkiju predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković izjavio: „Mi smo narodnjačka (?!) stranka i moramo pokazati da je naša poruka jača od populističkih (?!), koje siju strah i nude jednostavna rješenja bez odgovornosti da će ih provesti.“ Hajde da je umjereni Plenković u nečemu ekstreman – u nepismenosti – jer kako drukčije nazvati predsjednika narodnjačke (pučke) stranke koji se bori poput populizma? O tempora, o mores…

 

Josip Gajski

Share
0