Plan je gotovo savršen, poteškoća je što u praksi svaki „perpetum mobile“, pa i onaj politički, ipak treba dobro podmazivanje da bi se smanjilo trenje i spriječilo pregrijavanje. U ovom slučaju kolomaz se svodi na ciljanu skupinu i odabrani broj krotkih budala.

Nestankom razlika između tzv. lijevih i desnih hrvatskih političkih elita, lijeve i desne političke opcije jer na ovaj ili onaj način u Hrvatskoj su na vlasti djeca i unuci komunizma – Zoran, sin „starog“ Milanovića ili Andrej, sin „starog“ Plenkovića ili sin „starog“ Josipovića – došlo je vrijeme da se razotkrije stroj za proizvodnju izborne pobjede. Ovaj atribut „stari“ označava osobu nesumnjivih partijskih zasluga, njihovu pravovjernost i odanost komunističkoj konfesiji. Lijevo-desno, centar, desni centar, lijevi centar... sve su to pojmovi političkog vokabulara koji u Hrvatskoj ne znače baš ništa osim što potvrđuju činjenicu koliko se u Hrvatskoj nepismeni mediji razmeću neznanjem i lupetaju.

Uvijek podmazani birački stroj zamišljen je na način da svi građani (porezni obveznici i potrošači) budu u službi izbornih pobjeda „političkih elita“, tj. odani uhodanom biračkom ustroju u kome se unaprijed zna da samo one smiju odnijeti izbornu pobijedu. Ili jednostavnim riječnikom: i plenkovići i milanovići svoje će biračko stado dojiti visokim plaćama i drugim beneficijama na račun svekolikog građanstva. To kreće od povećanja poreznih nameta do dodatnog povećanja PDV.

Trenutno je PDV 25%, ali bit će i 26% i koliko god bude trebalo samo da se podmiti njihovo glasačko stado. Danas su u štrajku prosvjetni radnici koji su za taoce uzeli djecu; oni su na račun održanja Plenkovićeve saborske većine i nastupajućih izbora za Hrvatski sabor dobili sve što su tražili. Račun, naravno, plaćaju svi porezni obveznici, svi koji troše i kupuju. Učiteljima i nastavnicima se priključuje visoko školstvo i državni činovnici; svi će oni na isti način dobiti povišicu i sve što žele, opet naravno na račun svih poreznih obveznika, a onda zlu ne trebalo na scenu stupaju umirovljenici. Hendikepirani jer ne mogu u štrajk, oni će se valjati ulicama i sliniti o njihovim velikim radnim zaslugama i malim mirovinama. Plenkovićevom izbornom stadu prigodice će se priključiti i radnici „spašenih“ tvrtki poput „Uljanika“, „3 maja“ i „Agrokora“, svi koji su našim novcem, ali Plenkovićevom očinskom dobrotom spašeni bankrota.

Sindikati (visokog) školstva, državnih (i javnih) službenika i mediji žele biti (incidentna i ucjenjivačka) politička sila, ali bez uporišta u izbornoj utakmici i bez izvojevane izborne pobjede. Oni po svaku cijenu žele postati arbitri i voditelji političkih događaja. Hrvatske vlade se mijenjaju da bi sve ostalo isto, ali sindikalisti na debelim plaćama (kojih se ni ministri ne bi posramili) zamrznuli su svoju nezamjenjivost u hrvatskom javnom prostoru i vremenu, pa javnost već desetljećima gleda jedna te ista lisičja lica sinekurista i okorjelih neradnika.

U Hrvatskoj sada imamo situaciju da Plenkovićeva vlada doji prosvjetare, upravo one što toliko loše rade svoj posao da bi se mogli nazvati štetočinama i saboterima. Uskoro se dojenju priključuju državni službenci – upravo ona šalteruška birokracija što svojom neučinkovitošću i osornošću desetljećima sustavno maltretira i ponižava sve građane. To su one institucije i osobe koje na svako pitanje imaju samo niječan odgovor i neiscpan broj izgovora i opravdanja. I kao pričuva Plenkovićevu stroju za izbornu pobjedu stoje umirovljenici predvođeni starom udbaškom vezom, itekako aktivnim operativcem Silvanom Hreljom. Umirovljenici su jeftina roba, kupit će ih Plenky s nekoliko kuna.

To su razlozi zašto se množi državna i lokalna birokracija, riječ je o proširenju i uzgoju biračkog stada. Ista je matrica zloupotrebljena kod lokalnih izbora. Lokalna birokracija i njihove obitelji nositelji su izbornih pobjeda lokalnih šerifa. Monogi su mladi napustili Republiku Hrvatsku, jer nisu pristali financirati izborno birokratsko stado: državnu birokraciju i prosvjetare, ostali su im u lošem sjećanju i zgadili život u Hrvatskoj. Pogled na hrvatsku državnu i lokalnu birokraciju neizdrživo je odbojan i odvratan, pa su radije pristali biti omražena hrvatska dijaspora nego da ostrižena runa kao zadnje ovce sudjeluju u neprestanoj političkoj prijevari „hrvatske političke elite“.

Došlo je vrijeme kad svim plenkovićima, milanovićima, josipovićima i tzv. političkim elitama mora biti jasno da je baš svima jasno od čega Hrvatska zapravo živi i tko su hrvatski nametnici. Hrvatsku održavaju na životu inozemne doznake (dijaspora), inozemne mirovine (dijaspora), plaće pomoraca (ploveća dijaspora), nigdje prikazani prihodi hrvatskih kućnih pomoćnica (služinčaska dijaspora), siva ekonomija (naročito u turizmu), a u Hrvatskoj se samo odrađuje socijalno i mirovinsko osiguranje. Svi iseljeni Hrvati iz jednog ili drugog razloga veći dio novca vraćaju u Hrvatsku, jer su im u hrvatskoj ostale obitelji i jer se jednog dana planiraju vratiti kući u Hrvatsku. Međutim ne shvaćaju da su od Hrvatske otpisan i stigmatizirani; po staroj navadi „elite“ su ih pretvorile u krave muzare etiketiravši ih klerofašističkom emigracijom, izdajnicima i protivnicima socijalističkog samoupravljanja.

Hrvatski nametnici su korumpirana hrvatska vlast, prevelika i posve neučinkovita državna i lokalna administracija, recidivi samoupravljačkog uma i povrh svega hrvatski političari bez znanja i zvanja, neradnici kojima je jedino životno riješenje tezgariti ovu hrvatsku politiku. Oni nikome ne trebaju i nitko im ne bi dao nikakav posao; da se ne bave politikom umrli bi od gladi.

 

L.C.