Politička bi se povijest čovječanstva mogla svesti na povijest djelovanja korisnih budala. Kovanica “korisna budala” pripisuje se Lenjinu koji je time krstio komuniste koji su djelovali diljem Europe – koji su proganjani, zatvarani, protjerivani i tako dalje, radi ideja u koje su čvrsto vjerovali.

Jedan od najvećih jugoslavenskih komunističkih krvnika iz razdoblja Drugoga svjetskog rata i godina poraća, okrutni i nemilosrdni staljinist koji je imao člansku knjižicu KPJ br. 4. (odmah iza Tita, Rankovića i Kardelja), član Vrhovnog štaba NOVJ, čelnik Agitpropa CK KPJ, general „JNA“, ministar u poratnoj komunističkoj vladi, po rođenju „Crnogorac“ (a čvrsto opredijeljen kao „Srbin“), po mentalnom sklopu uvjereni i nepopravljivi boljševik, Milovan Đilas, svoju je plodnu zločinačku karijeru započeo u Srbiji, u jesen 1941. godine, prije nego su partizani (nakon kratkotrajnog saveza s četnicima i pokušaja dizanja „ustanka“ po nalogu Staljina) bili primorani pobjeći preko Drine u Bosnu.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, koji je Hrvatski sabor, na Mostovo iniciranje, donio na sjednici 4. svibnja 2017., liberaliziran je, tj. potpuno otvoren pristup dokumentima (tzv. javnom arhivskom gradivu, kako to točno piše u Zakonu) nastalim, u javnom i političkom životu SRH i SFRJ, prije 22. prosinca 1990. (tj. prije donošenja tzv. Božićnog Ustava RH).

Zadnjih dana u dijelu naših medija počelo se otvoreno govoriti o nečemu što su donedavno znali samo malobrojni upućeni – Njemačka u BIH vodi protuhrvatsku politiku, čiji je konačni cilj ukidanje konstitutivnih naroda, ali ostavljanje entiteta, čime se BiH pretvara u formalno građansku državu sklopljenu od dva entiteta, srpskog i bošnjačkog, u što bi se „građanski“ preustrojena Federacija de facto pretvorila.

Uši me bole od savjeta u stilu: Okrenimo se budućnosti. Zaboravimo prošlost. I, da budem iskren, mislim da svi oni koji izvaljuju ove floskule, ili imaju neke sasvim konkretne ideološke ciljeve koje time žele postići, ili im manjka zdravog razuma i logike – ili pak poput papiga ponavljaju ono što su im mediji nalili u glave.

Predsjednica Republike je predložila Đuru Sessu za predsjednika Vrhovnog suda RH, što je nekima jedno (ne)ugodno iznenađenje. Naime, pojavile su se, u najmanju ruku, glasine, koje ga povezuju s nekim, blago rečeno, nejasnoćama glede privatizacije Zagrebačke banke 2007. godine.

Piranski zaljev ili kako ga Hrvati nazivaju Savudrijska Vala, u sukobu međusobnih interesa našli su se u pravnoj pat poziciji, bez ikakve šanse da se taj gordijski čvor uspješno razriješi.

Ovaj europski prostor još od Westfalskoga mira 1648. jedinstvena je kulturološka pa i prirodna cjelina, nu i najveća žrtva prošlostoljetnih sukoba, koji je i nakon završetka Drugoga svjetskog rata ostao zarobljen u pandžama komunizma. Na tom prostoru je papa Ivan Pavao II. gradio svoju strategiju evanđelja koja je dovela do urušavanja svjetskoga komunizma, što je urodilo slobodom potlačenih naroda

Nikakvo iznenađenje – javnost je danas saznala da ministar financija Zdravko Marić nije uzimao riječ na sjednici Nadzornog odbora HBOR-a od 20.12.2016., na kojoj se raspravljalo o kreditima tvrtkama iz sustava „Agrokor“ (Zvijezda d.d., Ledo d.d., Jamnica d.d. i PIK Vrbovec d.d.). Audio snimka materijalni je dokaz koji potvrđuje tu činjenicu i nakon njezina pojavljivanja, oni koji su smišljeno širili laži „istjerani su na čistinu“.

Svima je jasno da slovo “u” potječe od ustaša. Još dok se na hrvatskoj televiziji emitiralo “Kolo sreće”, uvijek su htjeli reći “u kao ustaša”, ali ih je bilo strah, a i “braća Srbi” bi se “uvredili”.